Fra Ivo Pavić: „Kad PADNETE ili imate reakcije, je znak da…!“
Već smo pisali o ovoj tematici više puta i, svaki put, baš svaki put, ona ostavi na vas snažan dojam. Usudim se reći da, pobuđuje u vama snažne reakcije. Obred „polaganja ruku“ nije vrhunac vaše duhovnosti. Prije svega, sveta Misa, sveti sakramenti i molitva, su pravi dokazi koliko uistinu napredujete u duhovnosti i, koliko ste blizu Gospodinu.
I da ne zaboravimo, naš pravi odraz, kakvi smo katolici i vjernici, moramo pokazati u svakodnevnom životu. U braku, sa obitelji, prijateljima, na poslu. Ako mi pričamo „priču“ kako smo „veliki vjernici“, ako „obavljamo“ nedjeljnu Misu, odemo „đir“ do svetišta, a da ljudi ne prepoznaju katolika u nama…tada se igramo „katolika u leru“, ni naprid ni nazad, ni sim ni tam. A svi znamo što se događa sa „mlakima“…
Vlč. Zlatko Sudac je polagao ruke na mnogo ljudi i to iskustvo ovako nam opisuje te ujedno i upozorava: „Slušajte te me, vi ljudi, meni je puno draže, jer sam molio molitve za oslobođenje i egzorcizme. Ljudi tada padaju po podu, valjaju se i tresu. Počivanje u duhu, nije uvijek znak da je to milost od Boga, da je Duh sveti sišao na tebe. Nego to često bude pokazatelj da s tom osobom nešto nije u redu! Ili je demonologija, ili je čista psihologija! Zato mi je puno draže da ostanete u dostojanstvenoj molitvi. Ako treba, plačite, pustite suzu, ali molite iz srca dostojanstveno. Draže mi je da ste na nogama ili koljenima nego da mi „padate u duhu“. Jer pitanje je koji vas duh „ruši“. Pitanje je zašto se vi „rušite“ pred Presvetim?!“
Naš dragi fra Ivo Pavić, drag je i vlč. Zlatko, da se ne naljuti. Dakle, naš dragi fra Ivo, donosi sličan odgovor na to „škakljivo“ pitanje o „padanju“. Međutim, fra Ivo je na duhovnoj obnovi u Rabu, koja se održala 04. travnja ove godine, dodao još „nekoliko stvari“ koje govore da niste sveti. Citirati ću našeg dragog fra Ivu od 40 minute, a vi možete poslušati i pogledati ovu duhovnu obnovu koju ćemo priložiti u članku, ili je poslušati na internetskom Radiju Božje Milosrđe.
Fra Ivo Pavić: „Zamislite doći pred Isusa u TEŠKIM grijesima, STRAŠNO je to, draga braćo i sestre! Postoji život vječni, postoji Raj, postoji Čistilište. Dok mi svećenici znamo pričati i viceve o Raju, Čistilištu i Paklu i, Sudnjem danu“, kroz smiješak dodaje fra Ivo. „Kaže sveta Faustina Kowalska: „Isus mi se ukazao i, On mi je pokazao Čistilište. Radije trpjeti tisuću godina na Zemlji, teška trpljenja, nego samo jedan dan provesti u Čistilištu!“ Nadodaje fra Ivo: „Tamo je isto muka i patnja. Moramo se boriti za Raj! A u Raj idu sveci.“
Naš dragi fra Ivo upozorava: „Ako niste sveti kad umrete, nećete ući u Raj! Slušajte sad jednu stvar! Sve je NULA! Sve je NIŠTA! Ako nismo SVETI! Badava je ako imate kuće, puno novaca, obitelji, osvojili prva mjesta u nečemu, ili u stranci predsjednik…to je sve UZALUD, ako niste SVETI. Ako propadnete, ako izgubite DUŠU, što to vrijedi?! A SVETI SMO, ako imamo ISUSA U SRCU! Ako smo se prepustili DUHU SVETOM da nas nosi! Da nas Duh Sveti vodi.“
Fra Ivo nabraja vrline svetaca, kakvi trebamo biti da budemo sveci: „Sveci su oni ljudi koji nikoga nisu mrzili, oni se ničega nisu bojali. Oni su se samo BOJALI da ne POVRIJEDE BOGA! A nikoga i ničega se nisu BOJALI!“
Međutim, sad fra Ivo nabraja naše strahove i slabosti: „Ako se bojiš umrijeti, bojiš se bolesti, bojiš se Pakla, pa… bojiš se siromaštva, budućnosti, to su znakovi da NISI SVET! Ili, kad netko PADNE, IMA REAKCIJE, ili čovjek se boji otići na groblje po noći…ili, spavati sam po noći, ili mora upaliti svijetlo…to su znakovi da NISTE SVETI! Kad bi danas umrli, ne daj Bože, ne bi te mogli ući u Raj. Moraš stotinu godina boraviti u Čistilištu, a vidite kakve su tamo MUKE!“
Milosrdni Isuse, od srca Ti zahvaljujem što nam šalješ svećenike i časne sestre. Draga braćo i sestre, u Kristu, potičem vas na molitvu za svećenike, časne sestre, biskupe, kardinale i papu Franju! Dragi naši svećenici i časne sestre, hvala vam što ste se odazvali pozivu Isusa Krista, Sina Boga živoga!