Fra Ivo Pavić: Ignacijanske duhovne vježbe u šutnji promijenile su moj život
Fra Ivo Pavić: Kao svećenik, franjevac po krštenju u Duhu Svetom susreo sam živoga Gospodina. Prije sam Ga poznavao intelektualno, a od toga trenutka osobno. Shvatio sam kako nije dovoljno Isusa poznavati samo iz knjiga, već Ga je potrebno i osobno upoznati.
Nakon početnoga karizmatskoga entuzijazma došli su određeni problemi i poteškoće koje nisam mogao predvidjeti niti riješiti. Došla su i pitanja na koje nisam mogao odgovoriti. Bio sam zbunjen. Tražio sam pomoć od Gospodina. Dobio sam rasvjetljenje. On me je uputio na Duhovne vježbe svetoga Ignacija.
Duhovne sam vježbe obavio u šutnji u trajanju od osam dana. Za vrijeme vježbi dobivao sam važne odgovore na određena pitanja. Moj se život promijenio iznutra. Puno sam toga naučio. Dok sam obavljao Duhovne vježbe, Gospodin mi je u slici pokazao cijelu moju prošlost i moj život kao na dlanu. Izliječio je neke moje unutarnje rane i slabosti. Nakon toga je moj pastoralni rad i apostolat dobio veću vrijednost. Shvatio sam kako u životu treba izvršavati volju Božju, ma koliko bilo teško. Duhovne vježbe popravile su moju osobnu molitvu. Postala je bogatija i življa.
Spoznao sam Boga kao ljubljenoga Oca koji mi i danas govori. S Njime mogu imati osoban odnos i razgovarati kao s prijateljem. One su mi pomogle u razlučivanju duhova i u molitvama za oslobađanje od utjecaja zloga. Za mene je to bilo nešto novo. Gospodin mi je kroz njih pokazao kako djeluje neprijatelj Božji i naš. Otkrio mi je njegove taktike i kako ih prepoznati. Nakon Duhovnih vježbi upoznao sam i vrijednost duhovnoga vodstva. To mi je pomoglo u vodstvu duša koje sam pripremao za susret s Gospodinom.
Došao sam do zaključka kako karizmatski darovi idu skupa s ovim načinom Duhovnih vježbi. Zapravo su me učvrstile u pogledu duhovnih darova – da ne lebdim u zraku, već čvrsto stojim na zemlji. Bog mi je kroz Katoličku karizmatsku obnovu dao puno darova, a ti su darovi uvijek za druge. Te je darove trebalo pročistiti kroz razmatranja i kontemplaciju. U mnogim zemljama gdje sam propovijedao, govorio sam o vrijednosti ignacijanskih Duhovnih vježbi. Od moga prvoga susreta s Duhovnim vježbama, stalno se povećavao broj ljudi koji su dolazili na moje molitvene susrete, duhovne obnove i seminare. One su mi pomogle da se djelotvornije koristim darom molitve za ozdravljanje.
Od prve godine, kada me Gospodin uputio na Duhovne vježbe do danas moj je duhovni život obogaćen! Postao sam sigurniji u svojim nastupima. Od tada ih nisam prekidao obavljati, a uz to sam ih davao i drugima, osobito redovnicama. Kod njih sam vidio velike plodove i životne promjene. Nakon završenih takvih Duhovnih vježbi, Isus je jednoj starijoj redovnici rekao: „Kćeri moja, dugo sam te čekao.” Na kraju je sestra posvjedočila: “sve do danas Isus je bio kip kome sam se molila a od danas je živa osoba”.
Moj odlazak u Rim 2005. godine na poslijediplomski studij smatram jednim od plodova Duhovnih vježbi. Na Institutu za duhovnost Papinskoga sveučilišta Gregoriana koje vode oci isusovci, još bolje sam upoznao utemeljitelja isusovačkog reda, svetoga Ignacija i njegove Duhovne vježbe, kaže fra ivo.
Bogu zahvaljujem na daru Duhovnih vježbi i redovito ih preporučujem svećenicima, redovnicima, redovnicama i laicima. Uistinu, moj duhovni rast je nezamisliv bez Duhovnih vježbi. Ne bih bio mogao opstati od pritiska ljudi koji su dolazili tražiti pomoć bez kontemplacije u šutnji. Karizmatski darovi i Duhovne vježbe trebaju ići skupa. Tek je onda žetva velika.
fra Ivo Pavić
