Fra Goran Azinović: O, Bože, kako ću se osjećati kad prijeđem prijeko, u Nebo, u raj?
Kako ću se osjećati kad jednoga dana prijeđem preko, u Nebo?
Kakav će biti raj i hoće li za mene ondje uopće biti mjesta? Ne želim ostati izvan raja jer tamo će biti svi ljudi koje volim. I ne samo to! Pa i zbog onih koje volim, a koji neće završiti u raju, lakše ću podnijeti bol što ih nema jer će Isus biti tu. Znam, osjetit ću prazninu i bol ako u raju ne budu ljudi koje volim. A možda i ti ljudi koji su mene voljeli osjete prazninu ako mene ne bude u raju… O, kako strašno i tužno zvuči ta misao! Ali znam: u raj neću ući izbrisanog sjećanja. Sjetit ću se svega: i ljudi i mjesta. Raj je mjesto koje obiluje velikim i predivnim sitnicama.
Znam, osjetit ću prazninu i bol ako u raju ne budu ljudi koje volim. A možda i ti ljudi koji su mene voljeli osjete prazninu ako mene ne bude u raju…
No, ipak se bojim jedne vrste boli, boli koju je i Isus osjećao, a to je – da svi ljudi koje ja volim i koje Isus voli neće doći u raj! A Isus kao dobri Pastir voli sve ljude jer ih je za sebe i stvorio. Hoće li mi milosrdni Isus ipak šapnuti da je pakao prazan? Hoće li me po tko zna koji put ugodno iznenaditi i reći da je njegova ljubav bila u stanju spasiti baš svakog čovjeka?
O, moj Isuse, hoće li svi biti spašeni?! Hoće li mi Isus reći da su svi ljudi dospjeli u raj, samo raj je velik i svi su u njemu pa pojedince ne vidim jer žive daleko. Možda ću i u raju morati putovati kako bih susreo ljude koje volim. O, Bože, kako ću se osjećati kad prijeđem prijeko, u Nebo, u raj? Iako na to pitanje trenutno ne znam ponuditi adekvatan odgovor, jedno ipak znam – Isus će izgledati bolje i ljepše; Isus će biti i blaži i milosrdniji nego što su mi na Zemlji o njemu pričali. Isus će uistinu biti i sjajniji i ljepši nego što sam ga ikad mogao i zamisliti…
fra Goran Azinović za hkm.hr
