CRKVAPAPA FRANJO

Fiducia Supplicans – Neizbježno je da će pojedinci pa čak i svećenici zloupotrijebiti ovu deklaraciju za blagoslov neblagoslovljenih zajednica

Fiducia Supplicans – Drugi put u mjesec dana mediji su uzeli dokument iz Vatikana i unakazili ga do neprepoznatljivosti. U studenom je to bila tema krštenja i kumstva transrodnih osoba. Sada je to navodno odobrenje blagoslova za istospolne zajednice. Ali to uopće nije ono što dokument kaže.

Ako ništa drugo, dokument bi se mogao shvatiti kao poticanje blagoslova tako da će istospolne osobe (ili bilo koje osobe u onome što dokument naziva “nepravilnom” vezom) biti potaknute da žive Božji plan za ljudsku seksualnost, a ne vlastiti.

Dana 18. prosinca Vatikan je izdao Fiducia Supplicans, “Deklaraciju o pastoralnom značenju blagoslova”. To je svakako značajna radnja; Vatikan nije izdao deklaraciju o bilo kojoj temi više od 20 godina. Prema uredu za liturgiju Katoličke biskupske konferencije Engleske i Walesa, „Deklaracija je papinski dokument koji može imati jedan od tri oblika: 1) jednostavna izjava zakona tumačena u skladu s postojećim crkvenim zakonom; 2) mjerodavnu izjavu koja ne zahtijeva dodatno objavljivanje; ili 3) opširna deklaracija, koja mijenja zakon i zahtijeva dodatno objavljivanje.” A svrha ove deklaracije je proširiti “pastoralno značenje blagoslova”. Djelomično, to je pojašnjenje odgovora Vatikana iz 2021., koji je učio da se “blagoslov homoseksualnih zajednica ne može smatrati dopuštenim”.

Najvažnija stvar je da Fiducia Supplicans ne poništava niti poništava odgovor. Na svakom koraku potvrđuje nauk Katoličke crkve o istospolnim i drugim vezama koje ne ispunjavaju uvjete za sakrament ženidbe, piše National Catholic Register.

Stavak 4 deklaracije smatra “nedopustivim” bilo kakve “obrede i molitve koji bi mogli stvoriti zbrku između onoga što čini brak – koji je ‘isključivo stabilan i neraskidiv savez između muškarca i žene prirodno otvoren životu i djeci’ – i onoga što proturječi.” Isti odlomak ponavlja: “Nauk Crkve po ovom pitanju ostaje čvrst.” Paragraf 5 nas podsjeća da je ovo “također razumijevanje braka koje nudi Evanđelje”. Prema tome, “Crkva ima pravo i dužnost izbjegavati svaki obred koji bi mogao proturječiti ovom uvjerenju ili dovesti do zabune”.

Doista, Fiducia Supplicans pojašnjava da je to “također značenje odgovora”, “koji kaže da Crkva nema moć davati blagoslov zajednicama osoba istoga spola.” Drugim riječima, nastavlja paragraf 11, “Crkva nema moć dodijeliti svoj liturgijski blagoslov kada bi to na neki način ponudilo oblik moralnog legitimiteta zajednici koja se pretpostavlja da je brak ili izvanbračnoj seksualnoj praksi.” Ako postoji bilo kakva sumnja u vezi s ovom točkom, paragraf 38 ponavlja da “ne treba niti osigurati niti promicati ritual za blagoslov parova u neregularnoj situaciji.” Nadalje, Paragraf 39 naglašava da “kada molitvu blagoslova traži par u neregularnoj situaciji,” “ovaj se blagoslov nikada ne bi trebao dijeliti u skladu s ceremonijama građanske zajednice, pa čak ni u vezi s njima.

Niti se može izvoditi s odjećom, gestama ili riječima koje su prikladne za vjenčanje. Isto vrijedi i kada blagoslov traži istospolni par.” A Paragraf 40 jasno kaže da „nema namjere išta ozakoniti, nego otvoriti svoj život Bogu, tražiti njegovu pomoć da bolje živimo, a također i zazvati Duha Svetoga kako bi se živjele vrijednosti Evanđelja s većom vjernošću.” Dakle, ako crkveno učenje ostane čvrsto, ograničenja odgovora iz 2021. i dalje su na snazi, a istospolne zajednice i druge neregularne zajednice ne mogu biti blagoslovljene, koja je svrha Fiducia Supplicans? Jednostavno je, kako stoji u dokumentu: pomoći katolicima da “shvate mogućnost blagoslova parova u neregularnim situacijama i istospolnih parova bez službene potvrde njihovog statusa ili promjene na bilo koji način vječnog učenja Crkve o braku”. Drugim riječima, Crkva razmatra mogućnost blagoslova pojedinih osoba u neregularnim vezama kako bi ih pozvala na svetost.

Deklaracija razotkriva tu točku, objašnjavajući da postoji “šire razumijevanje blagoslova” od pukog liturgijskog blagoslova, koje zahtijeva “da ono što je blagoslovljeno odgovara Božjim nacrtima zapisanim u stvaranju i potpuno otkrivenim od Krista Gospodina.” Što se tiče potonjeg, paragraf 11 objašnjava da “Crkva nema ovlasti dodjeljivati svoj liturgijski blagoslov kada bi to na neki način ponudilo oblik moralnog legitimiteta zajednici koja se pretpostavlja da je brak ili izvanbračnoj seksualnoj praksi.” No paragraf 21 bilježi zapažanje pape Franje da “kada netko traži [neliturgijski] blagoslov, izražava molbu za Božju pomoć, molbu da živimo bolje i povjerenje u Oca koji nam može pomoći da živimo bolje.”

Ovu vrstu zahtjeva, deklaracija jasno navodi, “trebalo bi, u svakom pogledu, cijeniti popraćenu i primiti sa zahvalnošću.” Drugim riječima, kaže Paragraf 25, “kada ljudi traže blagoslov, iscrpna moralna analiza ne bi trebala biti postavljena kao preduvjet za njegovo dodjeljivanje. Jer, od onih koji traže blagoslov ne bi se trebalo zahtijevati prethodno moralno savršenstvo.” Ovo široko shvaćanje neliturgijskih blagoslova znači da svećenici ne trebaju završiti sveobuhvatan moralni ispit “kada ljudi spontano traže blagoslov, bilo na hodočašću, u svetištima ili čak na ulici”, kao što paragraf 28 objašnjava: “Takvi blagoslovi su namijenjeno svima; nitko ne smije biti isključen iz njih.” I to ima smisla. Kad se veća skupina motociklista okupi na zajedničkom blagoslovu motocikala, svećenik ne bi trebao svakoga pitati je li u stanju smrtnog grijeha ili kako namjerava koristiti motocikl. Svećenik može jednostavno moliti za Božju milost i pustiti da on učini ostalo. A to je, objašnjava Paragraf 27, svrha neliturgijskog blagoslova. Ona “sprema čovjekovo srce da ga Bog promijeni”. [Naglasak dodan.] Takav blagoslov, nastavlja paragraf 31, “spušta se od Boga na one koji — prepoznajući da su siromašni i trebaju njegovu pomoć — ne zahtijevaju legitimaciju vlastitog statusa”, već vjeruju “da su ljudski odnosi sazrijevati i rasti u vjernosti Evanđelju.”

Prilikom davanja blagoslova, Paragraf 40 jasno pokazuje da je svrha blagoslova “zazvati Duha Svetoga kako bi se vrijednosti Evanđelja mogle živjeti s većom vjernošću.” Ukratko, Fiducia Supplicans čini dvije stvari apsolutno jasnima. Prvo, Crkva nije promijenila – niti može promijeniti – prekrasno biblijsko učenje da je brak između jednog muškarca i jedne žene. Ovaj odnos rezultira stvaranjem i brigom o novom životu, promiče ljudski procvat i temelj je društva. Drugo, svrha neliturgijskog blagoslova nije poticanje nepravilnih odnosa, već pozivanje pojedinaca u tim odnosima da vjernije žive Evanđelje i napuste grešne izbore. Pa ipak, neizbježno je da će pojedinci, parovi, pa čak i svećenici zloupotrijebiti ovu deklaraciju za blagoslov neblagoslovljenih zajednica. I tu je deklaracija manjkava: ne uspijeva artikulirati da bi ljubav, istina i poziv na obraćenje trebali biti srž interakcije svakog pojedinca s Crkvom, kao što vidimo u Isusovoj interakciji sa ženom koja je počinila preljub u Ivan 8,1-11.

Fiducia Supplicans propušta priliku kada izričito ne poziva pojedince u istospolnim vezama da žive čednim životom u skladu s Božjim planom za brak, već umjesto toga samo inzistira na tome da blagoslovi donose milost koja omogućuje da takva promjena bude moguća. Deklaracija je također pogrešna kada ne upućuje svećenike od kojih se traži da blagoslove pojedince u istospolnoj vezi da ne samo blagoslivljaju, već i da podučavaju o Božjem bračnom planu i zašto je on najbolji za ljudski procvat. Rezultat je predvidljiv. Deklaraciju neki javno tumače kao odbacivanje odgovora, što je u izravnoj suprotnosti s onim što piše u dokumentu. Drugi javno sugeriraju da deklaracija znači da je blagoslov istospolnih zajednica u redu, pod uvjetom da blagoslov ne miješa zajednicu s brakom.

Opet, to je suprotno uputama Fiducije Suplicans. Svatko tko tvrdi da vatikanski dokument dopušta blagoslov istospolnih zajednica nije ga pročitao ili ga namjerno krivo tumači. Što je još gore, malo je vjerojatno da će oni koji krivo protumače dokument priopćiti istinu o braku. Čineći to, oni ne samo da dopuštaju paru da nastavi griješiti, oni su suučesnici u tom grijehu. Osim toga, poručuju da je Božja milost nedostatna da nadvladamo naše ljudske slabosti i živimo životom svetosti. Ako je taj rezultat nasljeđe Fiducije Suplicans, bit će to doista žalosno.

www.medjugorje-news.com

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er