Evo što se dogodilo kad je žena ukrala posvećenu hostiju da napravi ljubavni napitak
Tijekom 13. stoljeća u Altariju, u Italiji, mlada je žena bila slomljena srca. Izgubila je ljubav svog života i bila je odlučna da ga ponovno osvoji. Ova je žena bila spremna učiniti sve i ne mogavši ga riječima uvjeriti, potražila je nekoga tko bi mogao na silu promijeniti njegovo mišljenje.
Mlada je žena pronašla čarobnicu i molila je za bilo što što bi joj vratilo tog čovjeka. Čarobnica je imala ideju. Napravila bi ljubavni napitak za tu ženu, ali joj je trebao ključni sastojak: posvećena hostija. Očajna, mlada žena je prisustvovala sljedećoj misi u mjesnoj katedrali i prišla svećeniku da je pričesti na jezik. Svećenik joj je stavio euharistiju na jezik, no žena ju je zadržala u ustima, okrenula se i kad je nestala iz vidokruga, ispljunula hostiju natrag na komad tkanine. Držala ju je u tkanini, vratila se kući i čuvala hostiju i tkaninu sve dok ponovno nije mogla posjetiti čarobnicu.
Nakon tri dana ponovno je podigla tkaninu da provjeri hostiju. Ono što je otkrila nije bijela hostija koju je izvorno imala. Umjesto toga, mlada je žena pronašla krvavi dio mesa i shvatila da se hostija fizički preobrazila u Tijelo i Krv Kristovu. Požurila je natrag u Crkvu i pokajala se za svoj grijeh. Čarobnica se također pokajala i obje su se žene obratile nakon takvog čuda.
Moglo bi se reći da je pala pod “čari” pravog “ljubavnog napitka” Božje prisutnosti u Euharistiji. Papa Grgur IX. istraživao je čudo u to vrijeme i vidio ga kao vidljiv znak protiv raznih tvrdnji da Isus nije bio prisutan u Euharistiji. To je njemu i onima koji su tome svjedočili potvrdilo da je Isus uistinu prisutan u Euharistiji, tijelom, krvlju, dušom i božanstvom.
Čudo se poklopilo s drugim sličnim događajima diljem Europe i pomoglo utrti put ustanovljenju blagdana Tijelova, koji je pozivao vjernike da žarkom vjerom vjeruju u neviđeno čudo koje se događa svaki put kad se služi misa. Hostija koja krvari još uvijek se čuva u katedrali u Altariju i izložena je u monstranci. Ostaje kao podsjetnik na Isusovu beskrajnu ljubav prema cijelom čovječanstvu u Presvetom oltarskom sakramentu.
