Evo kako se dostojno pričestiti
Kako se dostojno pričestiti: Mi primamo u svoja bića Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo našega Gospodina Isusa Krista. To je zapanjujuće. Dakle, prioritet broj jedan mora biti štovanje. Tražimo ući u zajedništvo, jedinstvo Boga sa samim sobom – to je nevjerojatno duboko. Da bi se to dogodilo, prije svega mora postojati priprava i prije pričesti.
Za veliku većinu katolika zadnji put kad smo zapravo poučeni ili upućeni kako primiti svetu pričest bilo je kada smo bili osnovnoškolci. Ponekad je dobro podsjetiti se, piše vlč. Jonathan Meyer s portala Catholic Exchange.
Dakle, neke osnovne stvari o kojima treba razmišljati na početku. Prvo, moramo shvatiti što se ovdje zapravo događa. Mi primamo u svoja bića Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo našega Gospodina Isusa Krista. To je zapanjujuće. Dakle, prioritet broj jedan mora biti štovanje. Tražimo ući u zajedništvo, jedinstvo Boga sa samim sobom, a to je nevjerojatno duboko. Da bi se to dogodilo, prije svega mora postojati priprava i prije pričesti.
Moramo se pripremiti. Mi kao katolici to činimo prije svega tako da se uvjerimo da smo u stanju milosti, da smo primili sakramentalnu ispovijed, osobito iz stanja smrtnog grijeha. Također se pripremamo postom najmanje jedan sat prije pričešćivanja. Činimo to također i tako da se uvjerimo da smo u ispravnom stanju, i u smislu molio sam, bio sam na misi, bio sam pažljiv. Pozdravljam Boga nad bogovima, Kralja kraljeva i Gospodara gospodara u svom biću i počinjem pripremati svoju dušu za to. Dakle, broj jedan je priprema.
Kad govorimo o tome, u Crkvi postoji izraz – lex orandi, lex credendi, kako molimo pokazuje ono što vjerujemo i ono u što vjerujemo oblikuje kako molimo. Njih dvoje — molitva i vjera — intimno su vjenčani. Dakle, sve ove geste zapravo su lijepo objavile ono u što vjerujemo. Čak i činjenica da idemo na pričest, što to znači? Znači da ustajemo i hodimo do Gospodina, pozvani smo. Idete s jednog mjesta na drugo kako biste sreli i susreli Gospodina.
Dok to činite, dok ste na putu prema oltaru, uvijek potičem ljude da drže svoje oči usredotočene na Gospodina. Lako vam odvlače pažnju ljudi oko vas ili stvari koje se događaju. Držite svoje oči usredotočene na Gospodina, ili ponekad spustite oči i budite pribrani, dok se pripremate za susret. Dok se pripremate primiti našeg Gospodina, od vas se tada traži da učinite tri stvari.
Prvo ste pozvani da se poklonite.
Drugo, pozvani ste reći “Amen” Tijelu Kristovu.
Onda se pričestiti.
Dakle, prvo se fizički klanjamo u znak poštovanja prema Isusu koji je doslovno tu – Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo. Dakle, mi se klanjamo, svećenik ili đakon će reći “Tijelo Kristovo”, a mi kažemo “Amen”, to je istina, vjerujem. Dakle, mi se klanjamo jer je to Isus, govorimo”Amen” na izjavu da je “Ovo je Tijelo Kristovo.” Stvarno je divno, zapravo, kad kao svećenik kažem “Tijelo Kristovo”, “Tijelo Kristovo”, “Tijelo Kristovo”. Svaki put iznova potvrđujem da je ovo Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista. Dakle, prvo se klanjamo. Drugo, kažemo “Amen”, a zatim primamo.
Danas je tradicionalna, drevna praksa primanje pričesti na jezik. Kada netko prima na jezik, pojedinac treba stajati blizu svećenika koji dijeli samo Isusovo Tijelo. A evo i savjeta koje uvijek rado dajem. Broj jedan, morate otvoriti usta. Dakle, naklonite se, recite “Amen”, a zatim morate širom otvoriti usta i otvoriti i ispružiti jezik. Otvaramo se, činimo se ranjivima. Neka vam ne bude neugodno isplaziti jezik. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara bit će vam stavljen na jezik.
Molim vas, držite glavu mirno. Zapravo, ključno je ako zatvorite oči, kažete “Amen” i držite oči zatvorene. Ponekad ako držite oči otvorene, postoji ta želja da idete naprijed. I to je često kada će svećenik ili đakon ili izvanredni služitelj svete pričesti slučajno dotaknuti vaš jezik. Samo recite “Amen”, isplazite jezik, a zatim će vam svećenik ili đakon staviti hostiju na jezik dok vi držite glavu mirno.
Pazite da i vi nemate zube na jeziku. To je također teško i jednostavno može biti zbunjujuće. Dakle, vrlo jednostavno ću se pokloniti, reći “Amen”, isplaziti jezik i pričestiti se. Nakon što primim hostiju, zatvorit ću usta i s poštovanjem ću se vratiti do svoje klupe gdje ću kleknuti ili sjesti dok ću zahvaljivati i slaviti Svemogućeg Boga za dar koji imamo u Presveti Sakrament.
Postoji mogućnost primanja pričesti na ruku. Zapravo, sveti Ćiril Jeruzalemski iz četvrtog stoljeća je citiran kako kaže: “Pričestite se tako što ćete napraviti prijestolje, jednu ruku ispod druge, i primite našeg velikog Kralja.” Sada, kada primate pričest na ruku, morate se sjetiti mnogo toga. Prvo, ne primate bilo što. Nešto vam se ne stavlja na ruku. Netko se tu postavlja i taj Netko je sam Bog. Dakle, kad netko dolazi na misu treba paziti da su mu ruke čiste. Moraju biti sigurni da su oprali ruke. Ponekad ljudi imaju crtarije na rukama ili imaju prljavštinu na rukama ili bilo što drugo. U svim tim situacijama taj pojedinac treba primati pričest na jezik. Obje ruke moraju biti slobodne za primanje pričesti na ruku, što znači ako nosite dijete, ili ako imate štap ili imate hodalicu ili pratite nekoga drugoga, morate se pričestiti na jezik.
Pričest na ruku uvijek zahtijeva korištenje dviju slobodnih ruku. Kad se pričešćujete, bit će isto, ja ću se pokloniti, reći “Amen” i onda ću rukama napraviti prijestolje. Ruke su mi gore i ruke su mi blizu ili uz ciborij ili uz patenu koju drži svećenik ili đakon ili izvanredni služitelj svete pričesti. Svojim rukama napravim prijestolje, moja dominantna ruka je inače ruka koja je ispod i tada uzmem hostiju i odmah ću primiti hostiju.
Ne primim hostiju, a zatim se udaljim i primim u svoju klupu, ili uzmem hostiju i odem. Hostiju primam odmah. Kao svećenik, moja je odgovornost čuvati Presveti Sakrament. Ponekad kad ljudi počnu odlaziti s Isusom, moram ih loviti. Ne mogu dopustiti da netko uzme Isusa. Isus je s vremena na vrijeme završio u pjesmaricama ili u klupama ili u knjigama ili, još gore, u oskvrnjenju Presvetog Sakramenta. To je zapravo izopćivi grijeh.
Ne možemo to imati. Dakle, kad primiš u ruku, moraš primiti odmah. Svećenik ili đakon ili izvanredni poslužitelj pričesti trebali bi vas vidjeti kako to činite. Također je važno provjeriti ima li na ruci čestica. Imate li mrvica na ruci? A onda i njih primiti. Vrlo je jasno da je svaki djelić hostije sam Isus.
Kad se vratite do klupe, primate li pričest na jezik ili u ruku, kleknut ćete i moliti u tihoj kontemplaciji. Molite u znak zahvalnosti. Molite u skrušenosti. Što je najvažnije, samo biti u jedinstvu, zajedništvu s Gospodinom.
I, naravno, kao što znate, mi ne odlazimo s mise rano. Nikada ne biste primili našeg Gospodina u Presvetom Sakramentu i izašli kroz vrata. Uvijek ne zaboravite pogledati tko je prva osoba koja napušta Posljednju večeru. O da, zvao se Juda. Možete provjeriti u Bibliji, ali Juda je prvi napustio Posljednju večeru. Nemojte biti prvi koji će napustiti misu.
Zato zapamtite, kada primamo pričest, to je ono što primamo, a to je Isus. Stoga sve što radimo mora biti usmjereno na štovanje. Uzlazimo na oltar Gospodnji da susrećemo Gospodina, da primimo Gospodina, da postanemo jedno s Gospodinom. I tako se klanjamo, izgovaramo “Amen”, vjerujem, to je istina prema riječima “Tijelo Kristovo”. Tada jako široko otvorimo usta s jezikom preko donje usne, držeći glavu mirno. Ili, poklonimo se, kažemo “Amen” i podignemo ruke, kako kaže sveti Ćiril Jeruzalemski, kao prijestolje za našega Gospodina i primimo našega Gospodina s poštovanjem na mjestu, ne noseći svoga Gospodina.
I onda se vraćamo na svoju klupu, gdje onda izgovaramo molitve zahvale, klanjanja i kajanja našem Bogu koji je među nama, našem Bogu Emanuelu. Neka vam ovo pomogne da se dobro pričestite i častite našeg Gospodina, te da postanete jedno s njim ovdje na zemlji kako bismo mogli postati jedno s njim jednog dana na nebu.
