Evo kako je izgledao trenutak Isusova uskrsnuća prema viđenju mističarke:” Gospodin stade na zmajevu glavu i triput probode zmijin rep…”
Evo kako je izgledao trenutak Isusova uskrsnuća prema viđenju mističarke ,blažene Anne Katharine Emmerich:” Gospodin stade na zmajevu glavu i triput probode zmijin rep…”
Vidjeh pojavu Isusove duše, kao veliko svjetlo između dvaju anđela u ratnoj opremi (oni prije bijahu kao svećenici), okruženi mnogim svjetlećim likovima, kako odozgo kroz grobnu stijenu slijeće na svoje sveto tijelo, i bijaše kao da se nad njega sagiba i s njim stapa.
Sad vidjeh da se Njegovi udovi pomiču ispod povoja i vidjeh sjajno živo tijelo Gospodinovo, prožeto dušom i božanstvom, kao da izlazi s jedne strane platna, kao da izlazi iz rane pod rebrima. Prizor me podsjeti na Evu koja iziđe iz Adamova rebra. Sve bijaše ispunjeno svjetlom i sjajem.
U jednom razmatranju sad vidjeh kao da se iz dubine, ispod odra izdiže prikaza nekog čudovišta. Imalo je zmijski rep i gnjevno je okrenulo svoju zmajsku glavu prema Gospodinu. Imalo je, osim toga, koliko se sjećam, i još jednu, ljudsku, glavu.
Ali u ruci uskrslog Otkupitelja ugledah tanki bijeli štap, a gore na njemu vihoreću zastavicu, i Gospodin stade na zmajevu glavu i triput probode zmijin rep, i vidjeh da se ona svaki put sve više skupi i napokon nestade, dok na kraju zmajeva glava ne bude sasvim pritisnuta u zemlju, a samo čovječja glava gledaše gore. Tu sam sliku često vidjela kod Uskrsnuća, a sličnu zmiju kako vreba kod Kristova začeća.
Ta me zmija uvijek podsjećala na zmiju u zemaljskom raju, samo bijaše još gnusnija. Mislim da se ova slika odnosi na obećanje: „Sjeme Ženino satrt će zmiji glavu.“ Sve mi je izgledalo samo kao znak pobjede nad smrću, jer, dok gledah satiranje zmajeve glave, više ne vidjeh Gospodinov grob.
Potom vidjeh Gospodina u sjaju da lebdi kroz stijene. Zemlja je podrhtavala, a jedan anđeo u ratnoj opremi spusti se prema grobu kao munja s neba, odgurne kamen na desnu stranu i sjede na njega. Toliko se je zatreslo da se uzdrmaše svjetiljke, a vatra šikne uokolo. Stražari, kad to vidješe, popadaše uokolo kao omamljeni i ležahu ukočeni kao mrtvi, u iskrenutu položaju.
Kasije vidje sve puno sjaja, no, brzo se sabravši, pristupi odru, malo pritvori vrata i dodirnu prazne povoje, te otiđe da obavijesti Pilata o tome što se dogodilo; no zastade još uokolo, iščekujući hoće li vidjeti neki novi događaj, jer on bijaše vidio samo potres, odmaknuti kamen, anđela što sjedi na njemu i prazan grob, no nije vidio Isusa. Dijelom on, dijelom stražari ispripovjediše sve te događaje učenicima.
No u tom času, kad se anđeo spusti do groba, a zemlja tamo zadrhti, vidjeh uskrslog Gospodina kako se ukazuje svojoj Majci na Kalvariji. Bijaše neobično lijep i sjajan, Njegova odjeća, kao široki ogrtač nabrana oko udova, vihorila je za Njim, jednim krajem igrajući se po zraku i plavkasto bijela svjetlucala kao dim u Sunčevu sjaju.
Njegove rane bijahu vrlo velike i blistahu, na rukama gotovo da prst može stati u njih. Rubovi rana imahu oblik triju istih trokuta što se sastaju u središtu kruga. Od sredine ruke izlazile su zrake prema prstima.
Duše praotaca prignuše se pred Majkom Isusovom, kojoj je Gospodin nešto govorio o ponovnom viđenju, ali sam to zaboravila. On joj pokaže svoje rane, a kad Ona padne ničice da mu poljubi noge, On je uhvati za ruku, podiže je i nestade.
Vidjeh u daljini na grobu žmirkanje svjetiljki, a pred jutro na nebu iznad Jeruzalema bijeli trak svjetla.
Bitno.net
