U Međugorju je pronašla vjeru, mir i ozdravljenje: snažno svjedočanstvo Ane iz Zagreba
Ana R. iz Zagreba imala je 34 godine kada je 1979. godine doživjela tešku nesreću padom s balkona bez ograde. Posljedice su bile vrlo ozbiljne i obilježile su njezin život dugim godinama boli, fizičkih ograničenja i neizvjesnosti.
Obje noge bile su joj na više mjesta slomljene, a ozlijeđena joj je bila i kralježnica. Svaki pokret bio je težak i bolan, a uz to su se nizali i drugi zdravstveni problemi. Krvotok i krvni tlak nisu bili u redu, bubrezi su joj zadavali poteškoće, a uz sve to oboljela je i od artritisa te teške anemije.
Sama Ana svjedoči da joj je liječnik u jednom trenutku iskreno rekao kako medicina više nema mogućnosti pomoći joj te da se treba uteći Bogu. No, iako je taj savjet duboko ostao u njoj, trebalo joj je mnogo vremena da na njega odgovori.
„Liječnik mi je rekao da medicina ne posjeduje nikakve mogućnosti da bi mi pomogla pa se trebam uteći Bogu. Pitala sam ga kako ću se moliti Bogu. Nisam bila poučena u vjeri i trebalo mi je devet godina poslušati savjet svoga liječnika“, ispričala je Ana.
Prekretnica u njezinu životu dogodila se 1994. godine u Međugorju. Ondje je, moleći na Brdu ukazanja, zahvaljivala Bogu i klanjala mu se, a upravo tijekom te molitve doživjela je iskustvo koje je za nju značilo početak posvemašnje promjene.
„Tijekom molitve doživjela sam nešto posve čudnovato. Mojim tijelom, napose nogama, prostrujala je neka čudesna, meni nepoznata, snaga. Srce mi je tako snažno lupalo te sam pomislila da će se raspući. Nakon nekoliko minuta moje je tijelo bilo posve mirno. Osjećala sam duboki mir i veliku radost. Nisam više osjećala nikakve boli i sav je teret nestao“, posvjedočila je.
Za Anu ovo iskustvo nije značilo samo tjelesno olakšanje, nego mnogo više od toga. Sama ističe da je duhovno ozdravljenje za nju bilo dublje i snažnije od fizičkoga.
„Za mene je duhovno ozdravljenje bilo važnije i jače nego ono fizičko“, rekla je.
Po moćnom zagovoru Majke Božje, Ana je u Međugorju pronašla vjeru u Boga, duboki unutarnji mir te duhovno i fizičko ozdravljenje. Njezino svjedočanstvo ostaje snažan podsjetnik da Bog često djeluje upravo onda kada čovjek više ne vidi izlaz, darujući nadu ondje gdje se činilo da je sve izgubljeno.
