Tri česte pogreške koje katolici čine kada primaju svetu pričest – ovo treba znati
Sveta pričest nije običan trenutak u misi. Katolici vjeruju da u Euharistiji primaju samoga Isusa Krista — Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo. Upravo zato Crkva nas poziva da pričesti pristupamo sabrano, s poštovanjem i u stanju milosti.
Sveta misa i primanje Euharistije središte su kršćanskog života, zato im trebamo pristupati ozbiljno, sabrano i s dubokim poštovanjem.
Nažalost, bilo zbog neznanja, rastresenosti ili nemara, mnogi katolici ne primaju svetu pričest onako kako bi trebalo.
Donosimo tri česte pogreške koje katolici čine kada pristupaju Euharistiji.
1. Ne poklanjaju se prije primanja svete pričesti
Mnogi katolici prolaze kroz red za pričest i primaju Euharistiju s malo ili nimalo vanjskog znaka poštovanja. A u ovom sakramentu primamo samoga Isusa Krista — Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo. Zato je vidljivi znak klanjanja, poštovanja i ljubavi ne samo prikladan, nego i duboko važan.
Neki možda i ne znaju da se prije primanja svete pričesti očekuje određeni znak poštovanja. Opća uredba Rimskog misala jasno govori da pričesnik prije primanja sakramenta treba učiniti znak poštovanja.
Kada se sveta pričest prima stojeći, vjernik prije primanja pričesti treba pognuti glavu kao znak poštovanja. Isti znak poštovanja čini se i prije primanja Krvi Kristove, ondje gdje se pričest dijeli pod obje prilike.
U nekim zemljama uobičajeno je primati svetu pričest stojeći, nakon naklona glavom, ali vjernici mogu primiti pričest i klečeći ako to žele.
Važno je ne pristupiti Euharistiji kao nečemu običnom. Pred nama je Gospodin.
2. Ne izgovaraju “Amen”
Ovaj se dio liturgije lako može učiniti rutinskim, osobito kada je red za pričest dug i kada se ljudima čini da sve treba ići brzo. No red mise je jasan: kada svećenik ili djelitelj pričesti pokaže hostiju i kaže: “Tijelo Kristovo”, pričesnik odgovara: “Amen.”
Ta jednostavna riječ ima veliko značenje. Ona je osobna ispovijest vjere da doista vjerujemo kako primamo samoga Krista.
Zato taj trenutak ne treba preskočiti. Zastanite u srcu, pogledajte hostiju i svjesno recite: “Amen.”
3. Pristupaju pričesti bez stanja milosti
Mnogi katolici možda nisu dovoljno svjesni ozbiljne istine: svetoj pričesti treba pristupiti samo ako smo u stanju milosti.
Ako je osoba počinila teški grijeh nakon posljednje valjane ispovijedi, najprije treba pristupiti sakramentu pomirenja, odnosno svetoj ispovijedi, prije nego što pristupi svetoj pričesti.
To ne znači da osoba ne treba ići na misu. Naprotiv, treba biti na svetoj misi, ali ako nije u stanju milosti, ne treba primiti pričest.
To je važno iz dva razloga.
Prvo, primanje Euharistije u stanju teškoga grijeha svetogrđe je, odnosno teško nepoštovanje prema sakramentu i ozbiljna uvreda Gospodinu.
Drugo, ne pristupiti pričesti kada za to nismo duhovno spremni može biti znak ljubavi i poštovanja prema Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Ako osoba nije u stanju milosti, sudjelovanje na misi bez primanja pričesti može biti ponizan korak natrag na pravi put. Time pokazuje da ozbiljno shvaća i vlastitu dušu i stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji.
