Propovijed svetog Ivana Pavla II. na blagdan Velike Gospe u Lurdu 1983. : Marijo, brani svoje sinove i kćeri od smrti duše!
Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije 15. kolovoza 1983. papa Ivan Pavao II. u Lurdu je održao snažnu homiliju o Mariji kao „Ženi odjevenoj suncem“. Govorio je o povezanosti Uznesenja i Bezgrješnog začeća, Marijinoj ulozi u otajstvu Otkupljenja te joj uputio duboku molitvu da bude Božja svjedokinja pred čovječanstvom.
“I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem” (Otk 12,1). Žena za odjeću ima sunce. Danas hodočastimo k tom Znamenju. To je Znamenje Uznesenja na Nebo, koje se zbiva iznad zemlje, a istovremeno uzlazi iz same zemlje. Iz ove zemlje, u koju se ukorijenilo otajstvo Bezgrješnog začeća. Danas se susreću ta dva otajstva: Uznesenje na Nebo i Bezgrješno začeće. Danas dolazi do izražaja njihova komplementarnost. Danas, na svetkovinu Uznesenja na Nebo, dolazimo na hodočašće u Lurd, gdje je Marija rekla Bernardici: „Ja sam Bezgrješno Začeće” („Que soy era Immaculada Councepciou“).
Došli smo ovamo zbog Izvanrednog jubileja kojeg obilježava Godina otkupljenja. Želimo taj Jubilej živjeti u Marijinoj blizini. Lurd je prikladno mjesto za takvu blizinu. Ovdje je nekoć „Lijepa Gospođa” razgovarala s jednostavnom djevojkom iz Lurda, Bernardicom Soubirous, s njom je molila Krunicu i povjerila joj određene poruke. Dolaskom na hodočašće u Lurd želimo ponovno ući u ozračje te izvanredne blizine koja ovdje nije nikada iščezla, štoviše, samo se učvrstila. Marijina blizina je poput duše ovog svetišta. Dolazimo na hodočašće u Lurd kako bismo bili blizu Mariji. Dolazimo na hodočašće u Lurd kako bismo se približili otajstvu Otkupljenja. Nitko se više od Marije nije uronio u dubinu otajstva Otkupljenja. I nitko nam više od Nje ne može to otajstvo približiti. Marija je u samom središtu tog otajstva. Želimo da tijekom godine Izvanrednog jubileja snažnije u nama kuca samo srce otajstva Otkupljenja. Upravo smo zato ovdje! Okupili smo se u Lurdu na svetkovinu Marijina uznesenja na Nebo, kada Crkva naviješta slavu Njezina konačnog rođenja za Nebo. Želimo sudjelovati u toj slavi, osobito pomoću liturgije. A po slavi Njezina rođenja za Nebo, želimo u isto vrijeme častiti blaženi trenutak Njezina rođenja na zemlji. Godina otkupljenja 1983. usmjerava naše misli i naša srca prema tom blaženom trenutku.
Ponajprije, rođenje za Nebo, Uznesenje na Nebo. Može se reći da nam liturgija ocrtava Marijino uznesenje na Nebo pod tri vida. 2 Prvi vid je Pohod Zaharijinu domu. Elizabeta kaže: „Blagoslovljena Ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje… Blažena Ti što povjerova da će se ispuniti što Ti je rečeno od Gospodina” (Lk 1,42-45). Marija je povjerovala riječima koje su Joj rečene od Gospodina i prihvatila je Riječ koja je u Njoj uzela tijelo i koja je plod Njezine utrobe. Otkupljenje svijeta je utemeljeno na Marijinoj vjeri, povezano je s Njezinim „fiat” („neka mi bude“) u času Navještenja. Ali ono se počelo ostvarivati činjenicom da je „Riječ tijelom postala i nastanila se među nama” (Iv 1,14). Za vrijeme Pohoda, na pragu gostoljubiva doma Zaharije i Elizabete, Marija izgovara rečenicu koja se odnosi na početak otajstva Otkupljenja. Ona kaže: „Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime Njegovo!” (Lk 1,49). Ta rečenica, uzeta iz konteksta Pohoda, po današnjoj se liturgiji smješta u kontekst Uznesenja. Cijeli „Magnificat“ („Veliča“), izgovoren nakon Pohoda, u današnjoj liturgiji postaje himan Marijina uznesenja na Nebo. Djevica iz Nazareta izgovorila je te riječi kada se po Njoj Sin Božji trebao roditi na zemlji. S kolikom bi ih tek snagom trebala ponovno izgovoriti kada se Ona sama, djelovanjem svoga Sina, rađa za Nebo!
Liturgija ove svečane svetkovine otkriva nam drugi vid Uznesenja riječima svetog Pavla u Poslanici Korinćanima. Uznesenje Kristove Majke na Nebo dio je pobjede nad smrću, one pobjede čiji se početak nalazi u Kristovom uskrsnuću: „Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih” (1Kor 15,20). Smrt je baština čovjeka nakon istočnog grijeha: „U Adamu svi umiru” (1Kor 15,22). Otkupljenje ostvareno po Kristu omogućilo je nadvladati tu baštinu: „U Kristu će svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o Njegovu dolasku…” (1Kor 15,22–23). A tko pripada Kristu više negoli Njegova Majka? Tko je po Njemu više otkupljen negoli Marija? Tko je na najprisniji način surađivao u Otkupljenju u mjeri u kojoj je to učinila Ona sama svojim „fiat” („neka mi bude“) pri Navještenju i „fiat” („neka mi bude“) podno Križa? Tako, dakle, u samom srcu Otkupljenja ostvarenog po Križu na Kalvariji i u samoj snazi Otkupljenja očitovanoj po Uskrsnuću, svoj izvor nalazi ona pobjeda nad smrću koju je iskusila Majka Otkupiteljeva, a to je Njezino Uznesenje na Nebo. To je drugi vid Uznesenja koji nam današnja liturgija daje razumjeti.
Treći vid se očituje u riječima pripjevnog psalma; upravo ga pjesnički govor psalma izražava: kraljeva kći, odjevena u raskošne haljine, ulazi kako bi zauzela svoje mjesto uz kralja: „Prijestolje je Tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezlo je Tvog kraljevstva!” (Ps 45,7). 3 U Otkupljenju se obnavlja Kraljevstvo Božje, koje je započelo samim stvaranjem, a potom je razoreno grijehom u srcu čovjeka. Marija, Majka Otkupiteljeva, prva je dionica toga Kraljevstva Slave i zajedništva s Bogom u vječnosti. Njezino rođenje za Nebo označava konačni početak slave koju sinovi i kćeri zemlje trebaju postići u samome Bogu, snagom Otkupljenja ostvarenog po Kristu. Zapravo, Otkupljenje je temelj preobrazbe povijesti kozmosa u Kraljevstvo Božje. Marija je prva od otkupljenih. U Njoj je već započela preobrazba povijesti kozmosa u Kraljevstvo Božje. To izražava otajstvo Njezina Uznesenja na Nebo: rođenje za Nebo, dušom i tijelom.
Uznesenjem Majke Božje na Nebo – Njezinim rođenjem za Nebo – želimo također častiti radosni trenutak Njezina rođenja na zemlji. Mnogi se pitaju: kada je Marija rođena? Kada je došla na svijet? Mnogi si postavljaju to pitanje, osobito sada, kad se približava drugo tisućljeće od Kristova rođenja. Rođenje Majke očito je moralo vremenski prethoditi rođenju Sina. Ne bi li stoga bilo prikladno najprije proslaviti drugo tisućljeće Marijina rođenja? Crkva, kad slavi obljetnice i jubileje, poziva se na povijest i povijesne datume, uvažavajući spoznaje do kojih je došla znanost. Ipak, točno vrijeme obljetnica i jubileja određeno je poviješću spasenja. Prije svega, nama je u interesu promatrati u vremenu događaje koji su donijeli spasenje, a ne samo isticati trenutak tih zbivanja s povijesnom preciznošću. U ovom slučaju priznajemo da se ovogodišnji Jubilej otkupljenja – nakon 1950 godina – odnosi na događaj Kalvarije, to jest na Kristovu smrt i uskrsnuće. Ali pozornost Crkve u potpunosti je usmjerena prije svega na spasenjski događaj (koji nadilazi vremensku dimenziju), a ne samo na povijesni datum. Istodobno moramo naglasiti da ovogodišnji Izvanredni jubilej pripravlja Crkvu za Veliki jubilej drugog tisućljeća (godinu 2000.). U tom vidu, ova Godina otkupljenja poprima i obilježje Došašća: ona nas, naime, uvodi u iščekivanje Jubileja Gospodinova dolaska. Ali Došašće je na vrlo poseban način Marijino vrijeme. Jedino u Njoj iščekivanje cijeloga ljudskog roda glede Kristova dolaska doseže svoj vrhunac. Marija to iščekivanje dovodi do punine: punine Došašća. Ovogodišnjim Jubilejem otkupljenja želimo ući u to Došašće. Želimo sudjelovati u iščekivanju Marije, Djevice iz Nazareta. Želimo da u Jubileju tog spasenjskog događaja koji nosi obilježje Došašća, bude prisutan i Njezin dolazak, Njezino rođenje na zemlji. Da: Marijin dolazak na svijet je početak spasenjskog Došašća. Zato hodočastimo u Lurd: ne samo kako bismo svetkovinom Uznesenja častili Marijino rođenje za Nebo, već i kako bismo častili radosni trenutak Njezina rođenja na zemlji. 4 Na hodočašću smo u Lurd, gdje je Marija – „lijepa Gospođa” – rekla Bernardici: „Ja sam Bezgrješno Začeće” (Que soy era Immaculada Councepciou). Tim je riječima Ona izrazila otajstvo svog rođenja na zemlji kao spasenjskog događaja, neraskidivo sjedinjenog s Otkupljenjem i povezanog s Došašćem.
Lijepa Gospođo! Ženo odjevena suncem! Primi naše hodočašće u ovoj godini Došašća Jubileja otkupljenja. Pomozi nam da, svjetlom ovog Jubileja, proniknemo u Tvoje otajstvo: – otajstvo Djevice Majke; – otajstvo Kraljice Službenice; – otajstvo One koja može sve i koja postaje moliteljica. Pomozi nam da u tom otajstvu sve dublje otkrivamo Krista, Otkupitelja svijeta, Otkupitelja čovjeka.
Ti si odjevena u sunce, sunce nedokučivog Božanstva, sunce neprobojnog Trojstva. „Puna milosti” sve do vrhunca Uznesenja na Nebo! A istodobno… za nas koji živimo na ovoj zemlji, za nas siromašnu Evinu djecu u progonstvu, Ti si odjevena u Kristovo sunce nakon Betlehema i Nazareta, nakon Jeruzalema i Kalvarije. Ti si odjevena u sunce Otkupljenja čovjeka i svijeta, ostvarenog po Križu i Uskrsnuću Tvoga Sina. Daj da sunce neprestano sja za nas na zemlji! Daj da nikada ne potamni u dušama ljudi! Daj da obasjava zemaljske putove Crkve, čija si Ti prva slika! I da Crkva, upravljajući pogled prema Tebi, Majko Otkupiteljeva, uči uvijek biti majkom! Pogledaj!
Evo što kaže Knjiga Otkrivenja: „Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da Joj, čim rodi, proždre Dijete” (Otk 12,4). O Majko, koja si u Uznesenju na Nebo iskusila puninu pobjede nad smrću duše i tijela, brani svoje sinove i kćeri ove zemlje od smrti duše! O Majko Crkve! Pred čovječanstvom, koje izgleda uvijek očarano onim što je prolazno – i kad „vladanje svijetom” zasjenjuje vidik čovjekove vječne sudbine u Bogu, Ti sama budi svjedokom Boga! Ti, Njegova Majka! Tko može odoljeti svjedočanstvu jedne majke? Ti koja si rođena za napore ove zemlje: začeta na bezgrešan način! Ti koja si rođena za Slavu Neba! Uznesena na Nebo! Ti, koja si odjevena u sunce nedokučivog Božanstva, u sunce neprobojnog Trojstva, ispunjena Ocem, Sinom i Duhom Svetim! Ti, kojoj se Trojstvo daje kao jedini Bog, Bog stvaranja i Objave! Bog Saveza i Otkupljenja. Bog početka i svršetka. Alfa i Omega. BogIstina. Bog-Ljubav. Bog-Milost. Bog-Svetost. Bog koji sve nadilazi i sve obuhvaća. Bog koji je „sve u svemu”. Ti koja si odjevena u sunce! Naša Majka! Budi Božja svjedokinja! … pred svijetom tisućljeća koje završava, pred nama, Evinom djecom u progonstvu, budi svjedokom Boga! Amen!
