Javna krunica u Zagrebu i Ljubuškom: Molitva koja izlazi na ulice i donosi mir
Danas se na više mjesta ponovno molila javna krunica, a posebnu pozornost vjernika privukli su Zagreb i Ljubuški. U vremenu kada se vjera često pokušava potisnuti u privatnost, javna molitva krunice postaje snažno, mirno i dostojanstveno svjedočanstvo: vjernik ne skriva svoju molitvu, nego je ponizno donosi pred Boga i pred ljude.
U Zagrebu je Trg bana Josipa Jelačića već dugo prepoznat kao mjesto javne molitve krunice. Ondje se, svake prve subote u mjesecu, okupljaju muškarci i vjernici koji mole za mir, obraćenje, obitelji, duhovna zvanja, domovinu i sve nakane koje nose u srcu. Takva molitva nije politička poruka, nego duhovni čin: čovjek kleči pred Bogom, priznaje da mu je potrebna milost i povjerava svoj narod Marijinu zagovoru.
Posebna snaga zagrebačke javne krunice upravo je u tome što se događa u središtu grada. Dok ljudi prolaze, žure, razgovaraju i obavljaju svakodnevne poslove, na glavnom trgu ostaje jedan drukčiji znak: sabrana molitva. Ona podsjeća da grad nije samo prostor buke, trgovine i žurbe, nego može postati i prostor zaziva, mira i predanja Bogu.
Ljubuški je danas, pak, imao posebno lijep molitveni naglasak. Marijini ratnici Hercegovina najavili su program “Od crkve do crkve”, koji je započeo svetom misom u crkvi sv. Ante na Humcu. Nakon mise uslijedila je marijanska procesija prema crkvi sv. Kate, a središnji dio susreta bila je javna molitva krunice ispred crkve sv. Kate.
Taj hod od Humca do crkve sv. Kate nosi snažnu simboliku. Nije riječ samo o prelasku puta između dvije crkve, nego o duhovnom hodu vjernika koji žele svoj grad, svoje obitelji i svoj narod predati Bezgrešnom Srcu Marijinu. U tome je ljepota ovakvih susreta: molitva nije zatvorena u jednu osobnu potrebu, nego se širi na zajednicu.
Ljubuški se tako sve snažnije uključuje u veliki molitveni val koji se posljednjih godina širi među vjernicima. Krunica na javnom mjestu postaje znak da se vjera ne živi samo riječima, nego konkretnim činom: dolaskom, molitvom, zajedništvom i hrabrošću da se pred Bogom klekne i onda kada svijet to ne razumije.
I Zagreb i Ljubuški danas povezuje ista poruka: krunica nije znak straha, nego pouzdanja. Ona nije bijeg od stvarnosti, nego molitveni odgovor na stvarnost. Kada se moli za mir, za obitelji, za mlade, za obraćenje, za svećenike, za domovinu i za prestanak zla, tada se ne stvara podjela, nego se zaziva milost koja jedina može istinski promijeniti ljudsko srce.
U središtu javne krunice nalazi se Marija, Majka koja uvijek vodi Kristu. Zato javna molitva krunice nije usmjerena prema sukobu, nego prema obraćenju. Njezina snaga nije u broju ljudi, nego u vjeri onih koji mole. A kada se moli ponizno, ustrajno i s čistom nakanom, tada i ulice grada mogu postati mjesto susreta s Bogom.
Današnja javna krunica u Zagrebu i Ljubuškom pokazuje da vjernici žele moliti za svoje gradove, svoje obitelji i svoj narod. Pokazuje da još ima onih koji vjeruju u snagu molitve, zagovor Blažene Djevice Marije i Kristovu pobjedu nad svakim zlom.
U vremenu nemira, takva molitva je znak nade.
U vremenu buke, znak tišine.
U vremenu straha, znak povjerenja.
A u vremenu kada mnogi traže mir, krunica ponovno pokazuje put prema Onome koji jedini može dati mir srcu.
