Drevne molitve koje su izmoljene na krštenju oslobodile su dječaka koji je posvuda izazivao požare
Nikako nisam mogao razumjeti zašto i nakon krštenja dolazi do požara sve dok mu nisam postavio sljedeće pitanje: koliko je trajalo krštenje djeteta? Narednik je odgovorio da je trajalo manje od pola sata. Inače, za obred krštenja treba kudikamo više vremena. I odmah je bilo sve jasno…
Bio sam na službi u donskome manastiru kada mi je prišao muškarac od četrdesetak godina, viši policijski narednik Valerij Ivanovič Postojev. Nije bio vjernik, čak nije bio ni kršten, ali nije više imao kamo nego u crkvu. S njegovim desetogodišnjim sinom, jedincem Valerijem, događalo se nezamislivo. U dječakovoj nazočnosti stvari bi se same od sebe zapalile. Kada bi se Valera pojavio, sve bi gorjelo: hladnjaci, jastuci, stolice, kreveti, ormari. Obitelj Postojev više nije išla u goste: već za dvadeset minuta bio je zajamčen požar. Iz istoga razloga dječaka nisu puštali ni u školu.
Valeru su pregledali liječnici i vidovnjaci, suradnici FSB-a (Federalna služba sigurnosti, nasljednica KGB-a, nap. prev.) i kojekakvih drugih tajnih organizacija, no sve je bilo uzalud. Nekoliko je novina objavilo senzacionalističke reportaže s fotografijama dječaka i požara. Ali roditeljima nije bilo do slave. Čak su i krstili sina, za svaki slučaj, no i dalje je sve gorjelo. Očajni narednik svratio je i u donski manastir – netko mu je savjetovao da se pomoli kod nedavno otkrivenih moći svetoga Tihona. Na tome mjestu smo se i susreli.
Nikako nisam mogao razumjeti zašto i nakon krštenja dolazi do požara sve dok mu nisam postavio sljedeće pitanje: koliko je trajalo krštenje djeteta? Narednik je odgovorio da je trajalo manje od pola sata. Inače, za obred krštenja treba kudikamo više vremena. I odmah je bilo sve jasno: svećenik koji mu je podijelio sakrament krštenja propustio je izmoliti posebne, drevne molitve, koje se u Crkvi nazivaju molitve odricanja od đavla. Sveukupno ih je četiri, a neke su prilično dugačke. Nažalost, događa se da svećenici, osobito oni modernistički nastrojeni, kako se to danas kaže, propuštaju te molitve smatrajući ih nepotrebnima. A upravo tim molitvama Crkva moli, vlašću koju joj je Bog dao, za izbavljenje ljudske duše od drevnoga zla što se u njoj gnijezdi. No našim se modernistima sve to čini kao kakav arhaični kuriozitet. Boje se da će u očima parohijana ispasti konzervativni i smiješni. Međutim, ja nikada nisam vidio da bi za vrijeme krštenja to izazvalo čak i podsmijeh, čak ni kod ljudi koji ne idu često u crkvu.
Napisao sam pismo ocu Ivanu o Valeri Postojevu i on mi je odgovorio da se nad njim trebaju pročitati molitve odricanja od đavla. To smo na kraju i napravili u donskome manastiru. Od toga dana požari su prestali. Narednik Valerij Ivanovič se krstio i svi su njegovi ukućani postali naši parohijani. Dječak je već davno odrastao i postao viši policajac. Trenutno predaje u Moskovskoj višoj policijskoj školi i sjeća se svega ovoga samo po sačuvanim fotografijama u obiteljskome albumu koje prikazuju ostatke brojnih požara.
www.medjugorje-news.com/bitno.net
