‘Depresija se liječi samo molitvom, ne treba ti liječnik’ i ostali mitovi o toj bolesti u koje kršćani ne trebaju vjerovati
Vrijeme je da se Crkva ozbiljno pozabavi depresijom.
„Istinski vjernici ne pate od depresije.“
Njegova lažna izjava zvonila mi je u uhu kao vrlo bučan gong, a zatim se zadržala u zraku kao dim koji samo što se ne rasprši. Zapravo nisam sigurna kako smo uopće započeli taj razgovor, ali jedna je stvar vodila drugoj i eto me gdje s tim čovjekom i malom grupom žena i muškaraca raspravljam o postojanju depresije među kršćanima.
Bila bi to teška tema za svakoga, ali meni je bilo još i teže. Taj čovjek nije znao da i sama izlazim iz strašne jame depresije. Nije mogao znati da je taj razgovor za mene osoban, jer sam se osjećala kao da sam bila do pakla i natrag. Nije imao pojma da se moje srce borilo i moje tijelo gubilo snagu pod pritiskom depresije.
Međutim, kao savjetniku mi je bilo drago biti dijelom toga razgovora. Više od deset godina radim s muškarcima, ženama, djecom i tinejdžerima koji se bore s depresijom. Od blage do teške. Iz prve sam ruke vidjela koju bol i paralizu ona može donijeti. Doživjela sam ju i u vlastitom životu. Znam za onaj živi pijesak koji ti može iscijediti tijelo, opteretiti srce i izjesti um.
Srce mi se slama kad čujem u koje sve laži i mitove o depresiji kršćani vjeruju, pa i o sramu koji osjećaju kad se govori o ovoj temi. Ulazeći u interakciju sa sve više i više ljudi na ovu temu, zamijetila sam da postoji nekoliko krivih ideja koje se nastavljaju prenositi među vjernicima:
1. Depresija je pitanje vjere
Kao što je onaj čovjek pogrešno rekao, mnogi kršćani misle da „pravi vjernici ne pate od depresije“.
Mislim da je ovo najgora laž od svih, jer ne samo da je netočna nego je i antiteza cijele Kristove poruke. Nama kao vjernicima nikad nije obećan život bez boli, bolesti i poteškoća. Ali obećan nam je Spasitelj, Tješitelj i Prijatelj.
Dok se prisjećam svojih najtežih trenutaka koje sam imala u borbi s depresijom, vidim Isusa uz mene. Sjećam se kako sam jedne noći plakala. Onaj osjećaj kao da si sasvim sam. U tom me trenutku preplavila Božja prisutnost, tad kad sam ju najviše trebala.
Depresija nema nikakve veze s nedostatkom vjere. Za mene je to zapravo bio katalizator za još dublju vjeru. Jer bilo je dana, u onim najtežim trenucima, kada je vjera bila jedina stvar koju sam imala.
2. Depresija se može ukloniti samo molitvom
U tim danima i mjesecima kada je moja depresija bila najgora, molila sam se više nego ikada u svome životu. Ali moja de
presija nije magično nestala.
Vjerujem u molitvu. I vjerujem u Boga koji sve može izliječiti. Zapravo, zaista čvrsto vjerujem da je njegova ruka ta koja je uklonila moju depresiju. No, da bi se depresije oslobodili, potrebna je molitva i liječenje. Bilo u obliku potpore, terapije ili lijekova, mi vjernici moramo imati taj „sljedeći korak“ u pristupu ljudima koji se bore s depresijom.
Bog nam je uz mudrost dao i hrpu stvari za istraživanje da nam pomognu u razumijevanju te bolesti s više lica, depresije. Trebamo se moliti – ali trebamo također biti pripravni.
3. Depresija nije fizička bolest
Baš kao što nikada ne bismo pacijenta koji boluje od raka ili dijabetesa ismijavali zbog njihova bolesnog tijela, i depresiju trebamo gledati iz perspektive gdje se tijelo bori s bolešću. Tek ćemo tada tu bolest moći tretirati na odgovarajući način.
Depresija je bolest tijela koja utječe na naše emocije, misli, pa čak i na naš duh. Postoje mnogi razlozi za depresiju i bilo da je njen uzrok neka trauma, hormoni ili stres, uvijek utječe na naše tijelo.
Naš stav o depresiji treba mijenjati na način da naučimo prihvatiti i podržati one koji pate od nje, umjesto da ih odgurujemo od sebe.
4. O depresiji se ne bi trebalo razgovarati
Iako još uvijek vidim naznake ovoga mita među kršćanima, zahvalna sam što vidim da taj mit lagano zamire u samoj Crkvi. Nije sramota osjećati se depresivno i o tome bismo trebali naučiti razgovarati. I kada je već sve rečeno i učinjeno – propovijedati o tome, pjevati o tome.
Sveto pismo je puno ulomaka o muškarcima i ženama koji su vodili borbu s depresijom, a s njom su se borili tako što su glasno progovarali o tome! Otvoreno i iskreno progovaranje je uvijek prvi korak prema ozdravljenju jer je depresija bolest koja svoj puni cvat doseže u izolaciji. Ona nas želi povući u zatvor samoće gdje nas u našoj slabosti može slomiti.
Njen čvrsti stisak lagano počinje labaviti kada o njoj razgovaramo, jer na taj način idemo u smjeru liječenja, podrške i ozdravljenja.
Moje najdublje molitve upućene su za to da mi kao vjernici promijenimo svoje stavove i srca dok se bavimo ovako važnim pitanjem. Da stvorimo okruženje u kojem ćemo prigrliti one koji se bore s tom boli, a ne da ih odgurujemo od sebe. Da naučimo biti transparentni, ali još više – da prihvatimo transparentnost ljudi oko nas.
Jer, na kraju dana, naše slabosti će nas uvijek i bez iznimke uputiti na Onoga koji nas može učiniti jačim. I nije li to ono što kršćanstvo zapravo jest?
www.medjugorje-news.com/
