Sveti Montan i Maksima – mučenici koje je progonio car Dioklecijan
Rimski martirologij 26. ožujka slavi svete supružnike Montana i Maksimu koji su mučeništvo podnijeli u Srijemu, u Panoniji (povijesno područje između Ilirije, Germanije i Dacije). Sveti Montan i Maksima – mučenici koje je progonio car Dioklecijan
Montan je bio svećenik, budući da su se svećenici u ono vrijeme mogli ženiti, a Maksimu mu je bila suprugom te su oboje u vrijeme progona, što ih je po čitavome Carstvu bio pokrenuo car Dioklecijan, (243.-313.), bačeni u rijeku Savu kod današnje Srijemske Mitrovice.
Pred žestokim progonima sklonuli su se u Srijem. Jedno su vrijeme bili nepoznati, ali je netko zamijetio njihovo pobožno ponašanje pa su bili prijavljeni da su kršćani te su uhićeni, a zajedno s njima i Kvadrat, Teodozije, Emanuel i još 40 neimenovanih kršćana. Bilo je to godine 304.
O ovim se supružnicima ne zna drugo pa se u povijesti prvih stoljeća Crkve pribrajaju ostalim svetim bračnim parovima, poput svetih Akvile i Priscile, Severijana i Akvile, Marija i Marte, među kojima su mnogi zivot također završili mučeničkom smrću.
Budući da su mučeničku smrt podnijeli na našem tlu, dobro je da sačuvamo trajnu uspomenu na njih.
Crkva bez tradicije sliči drvetu bez korijena. Istina je da Crkva prima svoje životne sokove od Krista, ali su nam za nas život po vjeri predragocjeni i primjeri onih koji nas pretekoše. Možda o njima ne znamo mnogo, ali i ono malo što znamo, dragocjena je poruka i poticaj za nas. Oni nam govore da nismo od jučer, a niti samo za sutra, već da nam je prošlost duga i slavna, a da nam se budućnost slijeva u vječnost.
Ta spoznaja o nama rađa opravdan ponos, a još više svijest o vrijednosti našega kršćanskoga života koji je određen za vječnost.
Ime Montan je latinskog porijekla i znači “brdski” ili “gorštak”. Ime Maksima je ženski oblik latinskog imena Maximus što znači “velika”.
