ČUDO U MESNICI U LUKSEMBURGU: Evo koliko vrijedi jedna sveta misa!
U jednu trgovinu u Luksemburgu ušla je starija siromašna žena i zamolila za komadić mesa.
Rekla je da nema novaca za platiti. Uz nju je stajao čuvar, hladan na njezinu molbu.
Mesar ju je upitao: – Komadić mesa? Čime ćete platiti?
– Novaca nemam, ali prikazat ću za Vas jednu Svetu Misu. Oba muškarca, bezvjerci, podrugljivo su joj se smijali.
Mesar joj je kroz smijeh odgovorio:
– Dogovoreno! Idite, gospođo, u crkvu na Misu, a ja ću vam dati toliko mesa koliko ta vaša Misa vrijedi na vagi.
Žena je mirno izišla iz trgovine i otišla u crkvu.
Nakon nekog vremena, vratila se i predala mesaru listić papira na kojem je pisalo: Prikazala sam jednu Svetu Misu za vas!
Mesar je na jednu stranu vage stavio papirić, a na drugu stranu jednu kost, kako bi se narugao ženi.
Na jednu stranu vage stavio je papirić, a na drugu stranu jednu kost, kako bi se narugao ženi
Kazaljka na vagi nije se pomakla ni za gram. Zatim je stavio i komad mesa na vagu, i opet se nije dogodilo ništa.
Mesar je maknuo papirić i utegom provjerio ispravnost vage. Bila je potpuno ispravna.
Ponovno je stavio papirić na jednu, a veliku šunku na drugu stranu vage. Ni ovog puta kazaljka se nije pomakla. Vidjevši sve ovo, mesar se uozbiljio.
Shvatio je da u trgovini nema dovoljno mesa kojim bi mogao ispuniti svoje nepromišljeno obećanje, ali je shvatio i to da se Bogu ne valja izrugivati.
Tog se dana mesar obratio. Čuvar u trgovini bio je moj otac. Nakon tog događaja, i on se obratio. Gotovo svakog dana, s velikom poniznošću, sudjelovao je na Svetoj Misi
Darovao je ženi sve što je stavio na vagu i obećao joj da će ubuduće svakoga dana moći dobiti komadić mesa besplatno.
Tog se dana mesar obratio. Čuvar u trgovini bio je moj otac. Nakon tog događaja, i on se obratio. Gotovo svakog dana, s velikom poniznošću, sudjelovao je na Svetoj Misi.
I nas djecu poticao je da često, sabrano, s vjerom i pouzdanjem pohađamo sveta euharistijska otajstva. Rezultat takva odgoja bio je taj da su osim mene još dva moja brata postala svećenici.
O, kad bi opet oživio stari hrvatski običaj da od svake obitelji barem po jedan član bude nazočan na Svetoj Misi…
Bilo bi i zvanja i blagostanja.
Časna sestra Veronika Murphy ovo je istinito svjedočanstvo čula od starije redovnice, a ona pak osobno iz usta patera Stanislava, misionara Presvetog Srca Isusova.
Izvor: „Pobožnost Presvetom Oltarskom Sakramentu – Sav Tvoj”, str. 99.
www.medjugorje-news.com/dnevno.hr
