ČUDESNO Sveto Lice Isusovo joj govori i traži od nje jednu stvar
Lice Gospodnje koje je voljela više od ičega u svom životu koji je bio obilježen žalostima i kušnjama, ali i brakom koji ju je usrećio. Isus joj se ukazuje i daje joj zadatak. Flora pristaje u potpunosti se pridržavati onoga što Gospodin od nje traži i u Napulju započinje svoj apostolat, ne štedeći sebe.
Priča o jednom pozivu
Na području Ponti Rossi, u Napulju, danas stoji crkva posvećena Isusovom “Svetom Licu” Svake godine odredište je velikog broja hodočasnika, brojnih vjernika, kako iz grada, tako i iz drugih dijelova regije i dalje, stižu ovamo i postavljaju se u podnožje male slike na kojoj je prikazano Kristovo lice. Ne znaju svi priču o ovoj posebnoj i posebnoj pobožnosti. Za to je zaslužna žena koja je odlučila reći svoje DA onome što ju je Isus tražio. Ona je Florinda Romano, koju svi zovu Majka Flora.
Rođena u Napulju 1899., Florinda je svoje djetinjstvo i mladost proživjela obilježena žalovanjem i patnjom. S 19 godina udaje se za Ernesta De Santisa, muškarca starijeg od nje. Isprva je njihov zajednički život u Meta di Sorrento, gdje je radio, bio sretan: volio je Crkvu i dvoje supružnika bili su vrlo usklađeni, osobito s duhovnog gledišta.
Ali, jednog dana, nešto se promijenilo. Bio je 10. veljače 1932. kada je Florinda u molitvi u svojoj sobi (bila je Čista srijeda) molila krunicu i pozorno gledala sliku Presvetog Lica Isusova. Iz te je slike izbila iznenadna, jaka svjetlost. Isus je izabrao Floru, uvijek spremnu pomoći siromašnima i potrebitima. To lice postalo je ljudsko i Isus joj je rekao: “Flora, pogledaj ovo lice tako uvrijeđeno i zlostavljano; voli ga i učini da on voli tebe.” Potpuni, potpuni poziv, neka vrsta žrtve da se ispravi za sve primljene uvrede. Nije mogla reći ne. Od tog trenutka život mlade žene se potpuno promijenio.
Odluka o rezigniranom i skromnom načinu života, te želja za širenjem molitve i pobožnosti Presvetom Licu Isusovu, naveli su Floru da se vrati u napuljsku pokrajinu, najprije u Casoriu, a zatim u središnji Napulj. Njezin apostolat počeo je donositi plodove, tako da je bilo mnogo vjernika koji su je slijedili, koji su molili s njom, koji su je tražili, tako da su je prozvali Majkom Florom. Ne samo liturgijski i molitveni apostolat, nego i djelatna i djelotvorna djela milosrđa, usmjerena osobito prema najpotrebnijima i prema napuštenoj djeci.
Crkvene vlasti bdjele su nad njom, ali majka Flora nije imala što skrivati. Njezina jedina zadaća i želja bila je obznaniti pobožnost Isusu kroz to Lice koje joj se obratilo i označilo njezin put kojim treba ići. Njegova najveća želja bila je izgradnja “Kuće Svetog Lica”. Dana 2. listopada 1946. kupljena je velika vila u četvrti Ponti Rossi, na brdu Capodimonte. Pokraj kapelice bila je mala prostorija u kojoj je majka Flora primala brojne vjernike koji su joj se slijevali. Ostala je udovica 1953., ali to nije spriječilo da kult Svetog Lica bude raširen kako u Napulju tako i u provinciji.
Smrt Majke Flore i pokop u njezinoj crkvi
Bit će to zadnji dan mjeseca svibnja 1969. kada će Majka Flora uzaći na nebo. U oporuci je svu svoju imovinu ostavila nadbiskupu Napulja i, u slučaju njegove ostavke, Malim sluškinjama Krista Kralja kako bi mogle nastaviti s izgradnjom Kuće Svetog Lica. Dirnuto mnoštvo 10 je dana odavalo počast toj ženi koja je sebe potrošila za Krista. Dana 10. ožujka 1996., Kuća Svetog Lica svečano je otvorena za javnost. Sveta slika postavljena je na oltar, dok s desne strane crkve, u kapelici, počiva majka Flora, na istom mjestu gdje je godinama prije bila sobica u koju je primala sve one koji su za nju pitali.
