Čudesno ozdravljenje smrtno bolesne djevojke po zagovoru sv. Leopolda na blagdan svetog Josipa
Otac Leopolda, uvijek spreman da se gane na ljudske nesreće, ostade hladan u svom vedrom miru i smiješeći se reče: “Gospodine Berto, ništa se ne bojte! Imajte pouzdanja kao sto ste uvijek imali! Sutra je blagdan svetoga Josipa – ja ću se sjetiti vaše kćeri kod svete mise i ona će ozdraviti. Čim ozdravi, neka odnese sv. Josipu jedno srce. Vjerujete li mi?”
Devetnaestogodišnja gospođica Evelina Berto iz Bovolente (veće mjesto nedaleko od Padove) dobila je 7. ožujka 1925. prehladu. Bolest je brzo napredovala te je bolesnica dobila upalu zglobova, tešku upalu bubrega (nefritis) i smetnje na srcu, što je prešlo u veoma ozbiljnu upalu srčanih zalistaka (endocarditis). Vrućica je stalno rasla i bolesnica je vikala zbog žestokih bolova po cijelom tijelu.
Liječnik koji ju je liječio pozove iz Padove prof. Aleksandra Borgherinija i upita ga za mišljenje. Ovaj je nakon pažljivog pregleda izjavio da je stanje bolesnice veoma teško i da svaki čas može umrijeti.
Cijela je obitelj bila silno zabrinuta i izbezumljena. Trajno su svi bili uz postelju jadne bolesnice koja nije mogla ni ruke podići.
18. ožujka gospodin Egidije, otac bolesnice, namisli otići u Padovu u baziliku sv. Antuna da svoju siromašnu kći stavi pod njegovu zaštitu. Kad je došao u Prato della Valle, siđe s tramvaja i pođe prema Bazilici, ali ga neka neodoljiva sila tjerala da se popne natrag u kola i ode u kapucinski samostan svome ispovjedniku ocu Leopoldu.
Ispovjedio se kod oca Leopolda kao obično, ali mu nije ništa rekao o jadnom stanju svoje kćeri. Otac Leopold mu ipak u srcu pročita duboku bol koja ga je mučila, i s uobičajenom ga dobrotom upita: “Gospodine Berto, kako to da niste u svom običnom raspoloženju? Što vas rastužuje?” Nesretni otac otkrije mu jecajući svu svoju nesreću i pokrije rukama oči da sakrije suze koje su mu curile.
Otac Leopold, uvijek spreman da se gane na ljudske nesreće, ostade hladan u svom vedrom miru i smiješeći se reče: “Gospodine Berto, ništa se ne bojte! Imajte pouzdanja kao sto ste uvijek imali! Sutra je blagdan svetoga Josipa – ja ću se sjetiti vaše kćeri kod svete mise i ona će ozdraviti. Čim ozdravi, neka odnese sv. Josipu jedno srce. Vjerujete li mi?”
“Da, oče”, odgovori gospodin, “ja vjerujem vašim riječima.” I odmah u srcu osjeti neobičan mir i spokojstvo čvrsto se uzdajući da će njegova kći sutradan biti zdrava. Odmah se vrati kući, ispriča što mu je rekao otac Leopold i svi se jako utješe. Međutim, došla je noć, vrućica se povećala, a bolovi su bili sve veći. Grčevita uznemirenost zahvatila je jadnu bolesnicu.
Ujutro 19. ožujka, na dan sv. Josipa, otprilike dok je otac Leopold služio svetu misu, mama koja je bdjela nad bolesničkim krevetom ljubljene kćeri, opazi da lice, koje je prije bilo plavo od navale krvi zbog groznice, počinje blijedjeti. Groznica se počela gubiti. Srce joj zaigra i reče u sebi: “Gle, obistinjuju se riječi oca Leopolda.”
I bilo je tako! Evelina je bila ozdravljena! Odmah su pozvali liječnika, a on nije mogao vjerovati svojim očima. Tri puta se htio toplomjerom uvjeriti je li temperatura stvarno nestala. Govorio je da je to nemoguće. Izvan sebe od čuđenja, pažljivo je pregledao bolesnicu i pronašao da je u takvom stanju da bi je odmah mogao proglasiti klinički zdravom.
Za nekoliko dana Evelina se oporavila i na Uskrs je, posve zdrava, na neizmjernu radost svih svojih milih, bila kod zajedničkog ručka. Nakon dvadeset sedam godina, ispričavši taj slučaj pred sucima biskupijskog postupka oko proglašenja blaženim oca Leopolda, ona je dodala: “Otada više nisam primijetila nikakvo vraćanje bolesti. Nakon godinu dana liječnik me pregledao i ustanovio je da su srčane smetnje potpuno iščezle. Otac i brat pođoše ocu Leopoldu da ga izvijeste o događaju. On ih je sasvim mirno, bez ikakva čuđenja saslušao i dodao: ’Sveti Josip obično bez buke čini velika čudesa…’ Želim pridodati da je liječnik koji me liječio, prije izjavljivao da je nevjernik. Kad je ustanovio moje čudesno ozdravljenje i saznao za proročanstvo oca Leopolda, dopustio je nadnaravni zahvat i počeo vjerovati u Boga. To mi je prije nekoliko dana potvrdila i osoba koja je neko vrijeme živjela u Bovolenti i bila pacijent tog liječnika; on je to nedavno rekao njoj osobno. To znači da je još sada nakon više od dvadeset godina spomenuti liječnik pod dojmom toga čudesnog događaja.”
www.medjugorje-news.com/ bitno.net
