Čudesno ozdravljenje po zagovoru Padre Pija: Slijepa djevojčica čudesno progledala
Padre Pio izdvojio je Gemmu iz mase i nazvao je imenom. Najprije je djevojčicu ispovjedio, te, bez obzira na to što djevojčica nije spomenula sljepoću, dotaknuo njezine oči i napravio znak križa. Naposljetku joj je poručio: “Budi dobra i sveta”
Među brojnim ozdravljenjima, koje se pripisuju Padru Piju, jedno se toliko izdvajalo od ostalih da je dugo bilo predmetom brojnih rasprava i polemika. Riječ je čudesnom ozdravljenju slijepe djevojčice Gemme di Giorgi koja je progledala nakon susreta s talijanskim kapucinom.
Gemma je rođena na Božić 1939. godine u talijanskom gradu Riberi. Njezina majka je vrlo brzo shvatila kako beba ima neobične oči, odnosno drukčije od ostale djece, a naposljetku se pokazalo da je djevojčica slijepa. Bebu je odvela liječniku koji nije mogao prepoznati težinu njezina stanja, pa je djevojčicu preusmjerio kod dvojice specijalista u Palermo. Liječnici su zaključili da djevojčica nema zjenice te da joj se ne može pomoći, odnosno njezino stanje je bilo neoperabilno.
Obitelj je bila očajna. Roditelji su malenu Gemmu često vodili do Marijina oltara i molili za čudo. Jedna njihova rođakinja, koja je bila časna sestra, obitelji je predložila da djevojčicu odvedu u posjet Padru Piju. Gemmina baka je zamolila časnu sestru da najprije kapucinu napiše pismo. Kada se časna sestra vratila u samostan, pismom je zamolila Padra Pija da moli za bolesnu djevojčicu.
Redovnica je jedne noći sanjala kako je Padre Pio pita: “Gdje je ta Gemma za koju se nudi toliko molitvi da su postale gotovo zaglušujuće?” Časna sestra je zatim u snu djevojčicu upoznala s Padrom Pijom koji je nad njezinim očima napravio znak križa. Sljedećeg dana je primila pismo u kojem je Padre Pio napisao kako će moliti za djevojčicu.
Časna sestra je nakon toga obitelj savjetovala da otputuju Padru Piju. Njihov susret se dogodio 1947. godine, kada je djevojčica imala sedam godina. Gemma je u San Giovanni Rotondo otputovala sa svojom bakom. Na putu prema Padru Piju djevojčici se polako počeo vraćati vid. Najprije je ugledala more, zatim parobrod…
U crkvi Gospe od Milosti Gemmu i baku je dočekala velika gužva. Međutim, otac Pio je izdvojio Gemmu iz mase i nazvao je imenom. Najprije je djevojčicu ispovjedio te, bez obzira na to što djevojčica nije spomenula sljepoću, dotaknuo njezine oči i napravio znak križa. Naposljetku joj je poručio: “Budi dobra i sveta.”
Njezina baka je bila ljuta što je djevojčica na ispovijedi zaboravila spomenuti da je slijepa, pa je na svojoj ispovijedi kapucinu spomenula Gemminu patnju. Žena je kasnije izjavila kako nikada neće zaboraviti njegov nježan glas kako govori: “Imaš li vjere, moje dijete? Ne trebate preklinjati za njezin vid. Ti znaš da ona vidi.” Starica je istoga trenutka shvatila kako Padre Pio govori o moru i parobrodu koje je djevojčica ugledala na putu.
Gemma je istoga dana od Padra Pija primila svoju prvu svetu pričest te joj se nakon toga vid vratio u potpunosti. Tom prilikom je svećenik nad njezinim očima ponovno napravio znak križa. Djevojčica je nakon povratka kući posjetila brojne liječnike koji su tvrdili kako djevojčica, koja i dalje nije imala zjenice, ne može gledati. Ipak, kasnije su se mnogi od njih uvjerili u čudo te ostali zadivljeni ozdravljenjem za koje ne postoji logično objašnjenje. Ovaj događaj je izazvao veliki interes novinara.
Gemmin vid je svakoga dana postao sve bolji, pa je djevojčica krenula u školu te naučila pisati i čitati. Clarice Bruno, autor knjige “Putevi do Padra Pija”, Gemmu je upoznao u svibnju 1967. godine. Kasnije je izjavio kako su njezine oči bile neobično zamagljene. Ženi je rekao kako piše knjigu o čudima Padra Pija, a ona je najprije tražila odobrenje od Padra Pija pa je zatim ispričala svoju nevjerojatnu životnu priču
