Čudesno ozdravljenje na Uskrs po zagovoru sv. Padre Pia
Čudesno ozdravljenje na Uskrs po zagovoru sv. Padre Pia Liječnici su, nakon što je otišao u bolnicu na pregled, bili potpuno zbunjeni i nisu mogli objasniti što se dogodilo…
Tijekom 2001. godine zajedno s dva brata vratio sam se kući iz škole kada se jedan od njih srušio nasred kuhinje. Nije pao u nesvijest, ali je izgledao ošamućen. Imao je 15 godina, ja sam dvije godine stariji. To se dogodilo oko 16:30 i on je ležao na podu desetak minuta.
Nisam znao što učiniti jer brat se volio šaliti pa je prvo što mi je palo na pamet bilo da ima problema s učiteljem i tako želi skrenuti pozornost s toga.
No nakon tih desetak minuta jasno smo mogli vidjeti da je situacija vrlo ozbiljna; lice mu je bilo blijedo i izgledao je vrlo loše. Drugi brat i ja odnijeli smo ga u automobil, a majka koja je bila kod kuće odvezla ga je u bolnicu. Otac je izišao s posla i susreo se s nama tamo.
Liječnici su ga pregledali i nisu mogli ustanoviti o čemu se radi. Nakon svih testova sumnja je pala na virusnu upalu mozga, no ipak nisu znali točno o čemu se radi i koji mu lijek dati.
Sljedeće tri godine zdravstveno stanje mog brata bilo je sve gore i gore. Život mu je postao težak i jedno je vrijeme morao provesti u invalidskim kolicima. Izgubio je osjećaj u nogama i u tri mjeseca toliko smršavio da je izgledao poput kostura.
Tijelo mu je na kraju toliko oslabilo da je morao ležati u krevetu. Majka je došla na rub živčanog sloma kada joj je jedan susjed dao nadu: “Postoji čovjek imenom Donal Enright koji posjeduje rukavicu svetog Padra Pija. Trebali biste ga nazvati da dođe i pomoli se za vašeg sina.”
Majka je stupila u kontakt s Donalom koji je obećao doći u naš dom. U to vrijeme naša obitelj nije bila posebno religiozna, no odlazili smo na svetu misu svake nedjelje. Nismo ni posebno poštovali svetog Padra Pija iako je nekoliko njegovih fotografija visilo na zidovima kuće.
Donal Enright stigao je do nas na Veliku subotu i odmah se zaputio u sobu mog brata, zajedno s majkom i ocem. Pomolio se, stavio mu rukavicu Padra Pija ispod glave i ostavio ju tako dok brat nije zaspao.
Donal je potom rekao mojoj majci; “Dječak je vrlo, vrlo bolestan. Trebat će čudo da bi ozdravio.”
Sljedećeg dana, na Uskrs, svi smo bili u kuhinji osim brata koji je ležao. Odjednom se začula buka iz njegove sobe, a potom i njegov glas; zvao je majku da dođe. Mislili smo da je pao s kreveta pa je majka odmah potrčala u sobu, a ja odmah za njom.
Ono što smo vidjeli bilo je nevjerojatno; brat je stajao pokraj kreveta. Bio je u šoku i vikao: “Pogledajte! Pogledajte moje noge!” Malim se koracima počeo kretati po sobi.
Naša je majka ostala bez riječi, htjela je nešto kazati no nije mogla jer je od sreće počela plakati.
Od toga dana brat je sve više jačao, a bolovi koje je često imao u području očiju polako su se smanjivali. Počeo je normalno hodati i boja mu se vratila u lice. Liječnici su, nakon što je otišao u bolnicu na pregled, bili potpuno zbunjeni i nisu mogli objasniti što se dogodilo.
Sve to i mene je potpuno šokiralo jer na svoje sam oči vidio čudo. Razgovarajući o tome, cijela se obitelj složila kako se čudesno ozdravljenje dogodilo po zagovoru svetog Padra Pija. Drugog objašnjenja jednostavno nije bilo.
(svjedočanstvo Briana iz Corka/Irska/C. Keane: “Padre Pio – The Scent of Roses”)
