Čudesno ozdravljenje časne sestre: ‘Liječnici su me proglasili otpisanom’
Čudesno ozdravljenje časne sestre: ‘Liječnici su me proglasili otpisanom’ “Evo me i danas sam živa, dobro se osjećam, sve radim premda su mi liječnici prognozirali malo vremena i proglasili me otpisanom što bi značilo da mi nema ozdravljenja…”
“Od 2000. godine velika sam poštovateljica časnog sluge Božjega oca Ante Antića. Moja povezanost s njim i molitve počeli su s mojom bolešću.
Trebala sam ići na operaciju za koju su se prethodno tražile sve pretrage. Nakon obavljenih pretraga i snimaka pluća pokazalo se da imam rak pluća. Ostala sam odmah na Jordanovcu u bolnici i za dva sam tjedna bila operirana kada su
mi odstranili lijevo plućno krilo.
Kako sam živjela u Zagrebu, prije svoje bolesti odlazila sam u crkvu Gospe Lurdske na svetu misu i vidjela ljude koji se mole kod groba oca Antića, no ja ga
nisam poznavala pa se njemu nisam ni molila. Nakon operacije liječnici su mi odredili kemoterapiju i zračenje što inače čine svim bolesnicima od raka.
Bilo mi je jako teško suočiti se s novonastalom situacijom i prihvatiti svoju bolest. Danju i noću sam molila Isusa da me uzme ili da mi olakša boli. To je trajalo sve do jednog poslijepodneva u veljači 2001. godine kada sam
tako moleći se Isusu na križu čula jasni Isusov glas koji mi govori: moli se ocu Antiću.
Nakon pola sata u moju je sobu došla sestra predstojnica da vidi kako sam. Ispripovijedala sam joj to što mi se netom dogodilo, a ona mi je priopćila kako ide Gospi Lurdskoj te da će moliti za
mene devetnicu. Zahvalivši joj se za molitvu zamolila sam je da mi donese sličice oca Antića.
Nakon operacije liječnici su mi odredili da moram primiti šest kemoterapija, što mi nije bilo
nimalo lako. Osjećala sam slabost, mučninu, nemoć i bol ali sam još više i žarče molila dobrog Oca Antića da mi pomogne. Nakon treće terapije, zahvaljujući molitvama osjećala sam se bolje.
Kad sam došla primiti četvrtu kemoterapiju nije bilo doktorice koja je mene inače vodila (vrlo pobožna osoba), bila je na bolovanju pa sam morala potražiti šefa odjela da odredi što će sa mnom biti dalje. Budući da sam prije toga povadila sve potrebne nalaze, ostao je sav zapanjen i spontano izustio: “Znate li Vi časna sestro da se na Vama dogodilo čudo?”
Nalazi su pokazali da bolesti više nema, no liječnici k’o liječnici ne vjeruju u čuda pa su odlučili unatoč tome nastaviti kemoterapiju do kraja. Meni je svakim danom postajalo sve bolje i bolje, lakše sam disala, nisam osjećala umor kao prije, bila sam mirna, opuštena i presretna jer dobro sam znala da me je Gospodin ozdravio po zagovoru dobrog oca Ante Antića.
Evo me i danas sam živa, dobro se osjećam, sve radim premda su mi liječnici prognozirali malo vremena i proglasili me otpisanom što bi značilo da mi nema ozdravljenja. Ja i dalje živim, veoma često dolazim u crkvu Gospe Lurdske u znak zahvale ocu Antiću što me je ozdravio, a molim se također i za sve druge ljude koji su se preporučili u moje molitve.
Upravo sam u tijeku četvrtog dana u sklopu Antićevih dana: Započnimo korizmu s časnim slugom Božjim o. fra Antom Antićem, gdje osim što mu se zahvaljujem za uslišane molitve, također usrdno molim za sve bolesnike.
I na kraju bih poručila svim štovateljima i štovateljicama sluge Božjeg oca Ante Antića da vjeruju u njegov zagovor jer on nikoga od nas ne zaboravlja i sigurno će se za nas zauzimati kod našeg dobrog Oca nebeskoga.”
