Čudesni svetac koji umnaža – priče o čudima po zagovoru sv. Josipa
Čudesni svetac koji umnaža – tri priče o čudima po zagovoru sv. Josipa
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, poljske časne sestre vodile su sirotište u Varšavi. U tom području ljudi su bili vrlo siromašni i časne su preživljavale uz pomoć Božje Providnosti. Jednog su dana ostale bez mlijeka za siročad što je moglo ozbiljno ugroziti zdravlje djece. Što su mogle učiniti?
U toj je nevolji sestra nadstojnica zamolila sestru Ewu – kuharicu da napiše molbu svetom Josipu i da je stavi iza njegove slike, kao što je to bio običaj u njihovoj zajednici. Ponekad su sestre umjesto pisane riječi samo nacrtale što im treba. No, gledajući u papir ispred sebe, sestra Ewa bila je posve zbunjena – kako može prikazati mlijeko koje je bijelo kao i papir? Ipak, obavila je zadatak kako je najbolje znala.
Sutradan je neki čovjek iz grada pokucao na vrata samostana. Htio je samo pozdraviti sestre i donijeti im maleni poklon. Sve su časne bile radosne jer su mislile da je stiglo mlijeko. No, na njihovo veliko iznenađenje i razočaranje, uvidjele su da im je posjetitelj na poklon donio – običnu mačkicu! Kakav neobičan poklon! Uočivši blijedi izraz oduševljenja na njihovim licima, čovjek ih je upitao:
„Trebate li nešto određeno?“
„Da, zaista nam je potrebno mlijeko“, odgovorile su sestre uglas.
„Mlijeko?“ uskliknuo je posjetitelj, „Imam ga u izobilju! Donijet ću vam ga čim prije budem mogao!“
Mlijeko je dostavljeno istoga dana. Nadstojnicu je, međutim, još uvijek kopkao onaj poklon u obliku mačke pa je zamolila sestru Ewu da joj pokaže molbu koju je ostavila za svetog Josipa. Kad je ugledala crtež, prasnula je u smijeh. Sestra Ewa bila je nacrtala mačku kako iz posude pije mlijeko! Sveti Josip u svojoj je dobroti ispunio njihov zahtjev. Prvo je dostavio mačku, a onda je kao dodatak dostavio i mlijeko!
(Iz knjige s. Emmanuel „Skriveno Dijete Međugorja“)
„Blagdan svetog Josipa slavit ćemo 19. ožujka. Preostalo nam je svega nekoliko dana da se pripravimo i uputimo mu svoje goruće molitve. U našoj maloj kući ‘Betlehem’ pjevamo himnu njemu u čast i povjeravamo mu sve svoje potrebe tijekom jutarnje mise. Njegova je pomoć veličanstvena i željela bih da svi upoznate tog prekrasnog sveca koji samo čeka naše molitve kako bi nam iskazao svoju blagost!
Ove je zime (2006./7.) sestri iz naše zajednice ovdje u Međugorju priredio pravi šok. Evo što se dogodilo. Budući da vodi brigu o financijama, sestra je imala zadatak naručiti loživo ulje za grijanje naše kuće. Primijetivši potkraj listopada da je loživo ulje u BiH jako poskupjelo (66%!), vrlo se zabrinula ne znajući kako će pokriti troškove grijanja za nadolazeću zimu.
Početkom studenog, kad više nije mogla odgađati narudžbu loživog ulja, naručila je samo petsto litara (umjesto uobičajenih tisuću), nadajući se da će u međuvremenu cijena pasti, pa će potom naručiti još. Izračunala je da će petsto litara biti dovoljno za grijanje nešto kraće od mjesec dana.
Potkraj studenog, nakon mjesec dana potrošnje, očekivala je da će se, kad nestane ulja, peć ugasiti. Ali kako je vidjela da peć i dalje gori, pogledala je razinu ulja u spremniku. Ona se nije ni za centimetar pomaknula od razine nakon prve isporuke od petsto litara!
Onda se prisjetila kako se jednog listopadskog jutra pred svima nama obratila svetom Josipu ovom molitvom: ‘Dragi sveti Josipe, ti si vidio cijenu loživog ulja, pa vjerojatno vidiš da ovako nećemo moći dalje. Molim te učini nešto! Na primjer, mogao bi umnožiti količinu loživog ulja u spremniku. Hvala ti unaprijed!’
Dakle, on je uistinu odgovorio! Danas, kad se već grijemo četiri i pol mjeseca, razina loživog ulja u spremniku još se nije promijenila! Petsto litara ostalo je netaknuto! K tome, spavaće sobe na sjevernoj strani kuće imaju radijatore koji ostaju topli i kad se grijanje zagasi, što čini ove sobe ugodnim i onda kad bi trebale biti najhladnije u kući.
Ovo je primjer nježne brižljivosti svetog Josipa! Hvala ti, sveti Josipe!
Tko ne bi htio postati tvojim prijateljem?“
(S. Emmanuel, Pisma iz Medjugorja)
„Mogu slobodno reći da je do prije dva mjeseca sv. Josip za mene predstavljao samo jednog od mnoštva svetaca. I premda je član Svete Obitelji nikada mu nisam pridavala previše pažnje.
U nekoliko navrata slušala sam o nevjerojatnim iskustvima ljudi koji su se molili sv. Josipu… No, nisam previše marila za to sve do trenutka dok sama nisam dovedena u situaciju velikog vremenskog tjesnaca. Bila sam potaknuta riječima da je on svetac koji umnaža…
Evo kako je on na osobit način ušao u moj život:
Nakon višegodišnjeg proučavanja i prikupljanja građe za doktorsku disertaciju, odjednom sam osjetila da nisam u stanju završiti rad. Stalno sam bila rastrgana između posla, obitelji, rođenja drugog djeteta, te gomile zanimljivih podataka koji su me bili poticali da istražujem sve više i više dok se u jednom trenutku nisam posve „izgubila“. Z
nala sam satima i satima sjediti za pisaćim stolom i zuriti u prazno. Ti sati su se pretvarali u dane, a rezultat je bio više nego jadan – tek nekoliko napisanih riječi. Odjednom me je uhvatila panika jer se rok za predaju disertacije neumoljivo približavao. Isto tako sam zbog takvog stanja osjećala i veliku grižnju savjesti, jer sam i ne htijući svoje najbliže dovela u situaciju da preko svake mjere brinu o djeci.
Tako panično stiješnjena odlučila sam zamoliti pomoć sv. Josipa u dovršavanju svoje disertacije. Prije Božića 2012. kupila sam si 30-dnevnu molitvu sv. Josipu i Molitvenik sv. Josipa. Počela sam moliti tridesetnicu.
Nakon svakodnevne molitve osjetila bih nevjerojatnu snagu i koncentraciju. Riječi su krenule i navirale same od sebe nevjerojatnom brzinom i uobličavale se u rečenice. U nekim trenucima sam se uhvatila da samoj sebi govorim: „Samo malo, ne stignem sve tako brzo zapisati.“ Nekoliko dana prije završetka tridesetnice disetrtacija je bila gotova i predala sam je.
Od sada mi je sv. Josip jedan od omiljenih svetaca. Dakako, onako po ljudski, i zbog brzo uslišane molitve. Ipak, znao je da mi se žuri, da mi je biti ili ne biti! No, svakako sam se uvjerila da su nebeske intervencije u bezizlaznim situacijama itekako ostvarive!“
