Čudesna i neobjašnjiva ozdravljenja u Međugorju: Hodočasnica iz Švicarske nakon 42 godine ponovno…
Mnoštvo je neobjašnjivih i čudesnih ozdravljenje koja su se dogodila u Međugorju,a za koje znanost i medicina nemaju odgovor ni objašnjenje. Jedan od takvih koji je u javnost izišao u ožujku 2011., jest slučaj Svicarke Joelle Beuret-Devanhéry, čiji se život drastično promijenio nakon posjeta Medugorju.
Ta je žena u Hercegovinu došla slijepa, kakva je već 42 godine. I progledala! Sve se počelo dogadati drugi dan njezina boravka, kada je njezina skupina pošla na brdo Križevac. Ljudi iz Joelline okoline poslije su pismeno posvjedočili:Pred svakom smo postajom dugo molili na sve naše nakane. Svećenik nam je predložio da križni put napose prikažemo za Joëlle, da za nju molimo posebne milosti – zašto ne i iscjeljenje jer Bogu ništa nije nemoguće. Bio je to vrlo intenzivan križni put, bila je to duboka molitva u kojoj smo razmatrali sve Kristove patnje koje je prikazao za naše grijehe. Trajao je od 9 do 15 sati. U 17 sati ponovno smo se svi našli u medugorskoj
župnoj crkvi na večernjem programu.
Tu se dogodilo veliko čudo. U trenutku kad je Joëlle primila sv. euharistiju, vidjela je svećenika i njegovu bijelu albu. Sva iznenadena, pogledala je uvis i primijetila svjetiljke, visoki crkveni strop, vitraje. Kao da je bila izbačena iz svojeg crnog omotača, i osjećala se loše. Rekla je Claudiji, koja je stajala uz nju: ‘Molim te, izvedi me odavde, ne osjećam se dobro’. Kad su izašle, Joëlle je rekla Claudiji: ‘Vidim svjetlo!’ Pošle su prema sakristiji odakle je upravo izlazio vlč.Olivier. Upitao ih je: ‘Pa što vi ovdje radite?’ Joëlle mu je odgovorila: ‘Ja vidim!’ Duboko ganut, vlč.Olivier predložio im je neka se vrate u crkvu, gdje je upravo završavala treća krunica.”Nekoliko žena iz Italije i neki hodočasnici iz Plymoutha ispričali su novinarima da su stajali iza Joëlle dok je primala pričest te da je iz nje zračio snažan miris ruža. Joëlle je poslije priznala da ju je taj miris ruža pratio danima i da traje. Ona je poslije zapisala: “Kad sam one prve večeri izašla iz međugorske crkve, razlučivala sam svjetlo i lica ljudi: vidjela sam kako se njihove oči i usne pomiču. Kako su dani prolazili, vid se polako i postupno poboljšavao. Danas zahvaljujem Gospodinu što me nije iscijelio jednim mahom; to ne bih mogla podnijeti.
Na povratku u Švicarsku iz autobusa sam primjećivala nekakva ‘nepočešljana stabla’. Moja pratiteljica Claudija rekla mi je neka joj kažem
kad opet ugledam neko takvo. Nekoliko minuta je prošlo, autobus je vozio, konačno sam ponovno ugledala jedno nepočešljano stablo. “To je palma!’
rekla mi je Claudija. Zamislite kako bi vam bilo da se probudite nakon 42 godine. Ništa više nije isto. Prijatelji iz molitvene skupine predivni su prema
meni. Daju mi snage za ovo buđenje, za gledanje u Svjetlost. Kad sam se vratila u Švicarsku, iznova sam se upoznala sa svoja dva brata, sestrom, roditeljima.
Kad padne mrak, to je za mene odmor. Život izgleda kao prije. Ne prestajem se moliti Isusu i Mariji. Ljubav prema njima probudili su u meni
moji roditelji, i tu sam baklju predala svojoj kćeri Vinciane, koja je sa mnom bila u Međugorju.“Događanja oko Joëlle počela su dan prije ovog čuda, poslije pričesti. Kako je poslije pričala, osjetila je da je neka ruka guši neposredno nakon primljene pričesti i čula je kako joj neki predbacujući
glas prigovara: “Htjela si imati dijete – dobila si kćer. Tražila posao – dobila si ga. Dosta je sada,hoćeš li konačno zašutjeti? Kad je hladno, imaš to-
pao stan, kad si gladna, uvijek imaš nešto u tanjuru, kad sniježi, imaš toplu odjeću, hoćeš li konačno zašutjeti, sada je već stvarno dosta?!”
Joëlle je bila duboko uznemirena. Tu je večer odmah o tome razgovarala s vlč. Fabijanom, koji joj je rekao da je sam Bog u hostiji, da nam On želi
dobro i da to sigurno ne dolazi od Njega. Rekao joj je neka se moli Bogu i neka ga moli da uzmogne činiti Njegovu volju. To ju je smirilo.Joelle je u Švicarskoj nastavila svoje liječenje.
