Čovječe, zastani na trenutak, uroni u mir! Miruj i čekaj! Budi strpljiv…
Zato, čovječe, zastani na trenutak, uroni u mir! Miruj i čekaj! Budi strpljiv! Tek kad se na moru tvoga života pojavi bonaca, kreni drugima u susret! Nemoj nikad ići drugima dok je tvoja duša nalik uzburkanom moru, jer tada će valovi tvoga života i druge nepravedno zapljusnuti, a možda čak i potopiti. Tek kad se smiriš i zavlada bonaca, onda će i drugi moći bezbrižno ploviti morem tvoga života.
Čovjek tijekom razgovora često „plane“ i nehotično druge povrijedi. Na nogometnom igralištu neki su „kratkih“ živaca, a na poslu nema strpljivosti pa bježiš od odgovornosti. Stoga su ti katkad drugi za sve krivi, pa tada vjeruješ da jedino ti djeluješ ispravno. Drugi su izvor tvoga nemira, a ti si inače miran i staložen. No, uvijek je lakše za vlastiti nemir optužiti druge. Emmanuel Levinas na jednom mjestu kao usporedbu koristi sliku vala.
Svatko zna što je val i kako valovi udaraju o obalu. Često si se kupao u moru dok su valovi bili visoki i razigrani, a katkad su toliko jaki da lome sve pred sobom, dok se na koncu i sami ne slome o hridi. Ali Levinas postavlja zanimljivo pitanje: „Gdje nastaju valovi? Oni ne nastaju u plićaku, već negdje daleko, na pučini mora. Oni nastaju na otvorenom moru i lagano putuju dok ne dođu do obale!“
Nisu ti, čovječe, drugi krivi, već sam moraš pronaći odgovor na vlastite nemirne valove.
Slično se ponekad događa i u tvom životu: tvoj se nemir rodio negdje davno, negdje u skrovitim dubinama tvoje duše. Tvoj nemir putuje kao val dok ne počne udarati one što se nalaze na obali tvoga života. Nisu ti, čovječe, drugi krivi, već sam moraš pronaći odgovor na vlastite nemirne valove. Ne pojavljuju se valovi bez razloga; nešto ih uzrokuje, a ti moraš otkriti što je to. Zato, čovječe, zastani na trenutak, uroni u mir! Miruj i čekaj! Budi strpljiv!
Tek kad se na moru tvoga života pojavi bonaca, kreni drugima u susret! Nemoj nikad ići drugima dok je tvoja duša nalik uzburkanom moru, jer tada će valovi tvoga života i druge nepravedno zapljusnuti, a možda čak i potopiti. Tek kad se smiriš i zavlada bonaca, onda će i drugi moći bezbrižno ploviti morem tvoga života.
fra Goran Azinović
