Četvrti dan Velike devetnice sv. Josipu
Pouzdanje
U vrijeme kada se približavao Marijin porod došla je naredba rimskog cara Augusta da se popiše narod. Naredba je svakog obvezala da pođe u svoj rodni grad i da se tamo popiše. Isto tako, Josip i Marija se zbog poslušnosti, iako u visokom stadiju Marijine trudnoće, zaputiše u Betlehem. Snašao ih je dug i težak put, velik broj dugih dana i još dužih noći. Sunce i kiša, toplo i hladno.
Silno mnoštvo hrlilo je u svoja rodna mjesta zbog popisa, sva su svratišta bila puna. Josipa je tješila pomisao da će ih u Betlehemu njegovi primiti, pa će i Marijin porod proći jednostavno. Samo da stignu u Betlehem, mislio je. Nakon duga i naporna puta dolaze, napokon, u Josipov rodni kraj, ali tamo se događa nešto neočekivano, nešto razočaravajuće. Nitko od Josipovih ih nije primio, a mjesta u svratištima nema. Marija svakog časa treba roditi, a oni se nemaju gdje smjestiti, nitko ih ne prihvaća, nigdje nisu poželjni.
„K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše.“ Iv 1, 11
Ni uža ni daljnja rodbina ne prima Josipa i njegovu trudnu ženu. Naposljetku, preostaje im jedino staja ispunjena životinjama. Isus, sin Josipov i Marijin, Sin Božji, biva rođen u štalici, na slamici, iako mu je Josip u Nazaretu majstorski i s puno ljubavi napravio lijepu kolijevku.
Kako se Josip osjećao kad je umornu Mariju morao odvesti u štalu da ondje, među životinjama, porodi Spasitelja svijeta? Kako se Josip osjećao kad je položio djetešce Isusa u jasle, na slamu?
Danas promatrajmo Josipa u boli i žalosti koja ga je snašla u Njegovom rodnom kraju. Bio je običan i jednostavan muškarac, prihvatio je ulogu Isusovog poočima i jedino što je davalo smisao njegovom životu bilo je ugoditi Mariji i učiniti sve kako bi Ona i Sin Božji živjeli dostojno i u miru. Unatoč silnom trudu i molitvi biva doveden u situaciju koja mu slama srce i stišće njegov ponos. Nisu ih primili, svi su mu zatvorili vrata. Kako će jednog dana svome Sinu pričati o noći njegova rođenja? Kako to da nije došao na zemlju u moći i slavi? Kako to da je Svevišnji izabrao štalicu za mjesto Spasiteljeva rođenja?
Josip je bio izdan i odbačen od ljudi, od svoje rodbine, trpio je prijezir zbog siromaštva. U najvažnijoj noći za cijeli svijet, Josip biva ožalošćen i očajan. Koliko se puta mi nađemo u situacijama koje nikako ne možemo shvatiti, i iako smo se trudili i činili sve s najboljom namjerom, opet nas dočeka iznenađenje i kao da netko pobrka sve naše planove. Uzdamo se u sebe i u ljude, Boga malo odgurnemo sa strane, jer mislimo da sve konce držimo u rukama, a onda odjednom nema ničega, nemamo se za čega uhvatiti, ne znamo kuda bi krenuli, kamo zakoračili. Upravo nam ova Josipova situacija govori kako ništa ne trebamo planirati bez Boga, isprazni su to i besmisleni planovi.
Čekajući Spasiteljev dolazak u dugoj hladnoj noći, Josip svoj pogled usmjerava na Boga i Njegov plan. Traži Boga, traži Njegov putokaz, Njegovu utjehu, Njegovu podršku. Iako mu je bol probadala srce, nije klonuo, uzdao se u Svevišnjeg, nadao se i vjerovao da On ima plan, da On zna zašto ovo čini i da ih neće ni sada ostaviti. U svojoj ljudskoj bijedi, tuzi i žalosti, dopušta Svevišnjem da On sve vodi, da i ovu situaciju pozlati svojom milošću.
“Najednom, nađe se mnoštvo anđela – vojske nebeske – koja je slavila Boga, govoreći: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje.“ Lk 2, 13-14
I evo svete utjehe i evo svetog mira Josipu! Iščeznu njegova žalost, obradova se srce njegovo. Klanjao se Josip novorođenom Spasitelju svega svijeta. Zaboravio na ljude, na uvrede i s mnoštvom anđela slavio Boga koji je poslao Isusa da trpljenjem spasi ovaj svijet.
I opet vidimo da Bog nikad, baš nikad ne ostavlja svoju djecu, nego hita da ih utješi, da ih zagrli, da ih usmjeri, oraspoloži i razveseli. U svakoj situaciji samo traži da svoj pogled usmjerimo na Njega, da svoje ruke pružimo Njemu.
Molimo i mi danas, vapimo i tražimo Gospodina, da nas oslobodi ljudskih obzira i pogleda i usmjeri naše oči na Njega, da se pouzdamo u Njega i Njegov plan koji ima za svakog od nas, baš kao što ga je imao i za ovog milog sveca kada mu je ostavio na brigu i zaštitu Isusa i Mariju.
MOLITVA
Dragi naš i mili sveče, koji si bio ponizan i slab čovjek, a sada si proslavljen s Isusom u svom naručju, molimo te, svom predivnom Sinu Isusu predaj sve naše životne situacije u kojima se nalazimo i iz kojih ne vidimo izlaz. Neka Isus uđe u naš život, neka nas utješi, zagrli i oraspoloži, neka svojom svjetlošću obasja staze našeg života, da objeručke prihvatimo Njegov plan, da se u svemu uzdamo u Njega i Njegovu ljubav.
Oče naš…
Zdravo Marijo…
Slava Ocu…
Litanije svetomu Josipu
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine. smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože,
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se
Sveta Marijo,
Sveti Josipe
Slavni porode Davidov,
Svjetlosti patrijarha,
Zaručniče Bogorodice,
Stidljivi čuvaru Djevice,
Hranitelju Sina Božjega,
Brižni branitelju Kristov,
Glavaru slavne obitelji,
Josipe pravedni,
Josipe prečisti,
Josipe premudri,
Josipe jaki,
Josipe poslušni,
Josipe vjerni,
Ogledalo strpljivosti,
Ljubitelju siromaštva,
Uzore radnika,
Uresu domaćega života,
Čuvaru djevica,
Potporo obitelji,
Utjeho bijednih,
Ufanje bolesnih,
Zaštitniče umirućih,
Strahu zlih duhova,
Pokrovitelju svete Crkve, moli za nas
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
smiluj se nama!
Postavio ga je gospodarom doma svojega.
I poglavarom imanja svojega.
Pomolimo se. Bože, koji si se neiskazanom providnosti udostojao izabrati blaženoga Josipa za zaručnika presvetoj Majci svojoj, daj molimo da koga kao pokrovitelja častimo na zemlji, zavrijedimo imati zagovornikom na nebu. Koji živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova.
Amen.
Moli za nas, Sveti Josipe,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se. Molimo Te Gospodine, neka nam budu na pomoć zasluge zaručnika presvete Majke Tvoje, da zadobijemo njegovim zagovorom, što svojom slaboćom ne možemo postići. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
Amen.
