Četiri navike kojima pozivamo Duha Svetoga u naše živote
Duh Sveti je onaj koji oživljava naš život. On je taj koji iz naše nutrine vapi Ocu i koji nas uči nasljedovati Sina. Kako bismo ga pozvali u naše živote, moramo poticati ove navike:
POHVALA I ZAHVALNOST
Ono što nas sprječava da primimo obilnije milosti od Boga možda je jednostavno činjenica da ne prepoznajemo one koje nam je dao i ne zahvaljujemo za njih. Nema sumnje da će nam, ako svim srcem zahvaljujemo Bogu za svaku primljenu milost, dati još više. Sveta Terezija iz Lisieuxa nam govori: „Ono što najviše privlači milosti dobroga Gospodina je zahvalnost, jer ako Mu zahvalimo na milosti, On se gane i požuri nam dati još deset, a ako Mu opet zahvalimo istim izljevom, kakvo nesagledivo umnažanje milosti!
Probaj pa ćeš vidjeti. Moja je zahvalnost beskrajna za sve što mi daje i to mu dokazujem na tisuću načina”. Pohvala čisti srce i raspolaže ga za primanje milosti i poticaja Duha Svetoga. To bi trebala biti jedna od molbi koju najčešće upućujemo Duhu Svetome: da nas prosvijetli u svim našim odlukama i ne dopusti da zanemarimo nijedno od njegovih nadahnuća. Moramo to tražiti u svim životnim okolnostima – u posebnim trenucima, pred važnim odlukama, kad smo dobro ili kad naš život s Gospodinom stagnira.
BUDITE ODLUČNI DA NEĆETE ODBITI NIŠTA ŠTO BOG OD VAS TRAŽI
U nama mora postojati čvrsta i postojana odluka da činimo ono što Bog od nas traži u svemu, velikom ili malom. Zbog naše krhkosti očito je da nećemo moći u svemu poslušati Boga, ali možemo biti čvrsto odlučni i zahvaljujući molitvi ojačati odluku da ne zanemarimo nijednu od želja koje Bog ima za naše živote. Važno je ne dopustiti đavlu da te napore iskoristi da nas muči brigama ili da nas obeshrabri kad padnemo.
ŽIVITE POSLUŠNOST
Budemo li pažljivi da slušamo poticaje Duha, njih će biti više, ili ćemo ih u svakom slučaju jasnije razlikovati. Ako smo, međutim, nemarni, teže ćemo ih slušati i slijediti. Bit ćemo pažljiviji prema novim nadahnućima Duha svaki put kad nas vidi vjernije u ispunjenje njegove volje na raznim razinama: naše ljubavi, zapovijedi, nauka Crkve, specifičnih potreba našeg poziva, našeg profesionalnog života itd. Također je vrlo važno prihvatiti za ljubav Božju sve legitimne prilike koje nam se nude da živimo poslušnost u našim životima. Ako nisam spremna odreći se svoje volje (mojih ideja, svojih ukusa, svojih hobija) pred ljudima, koje jamstvo ću moći učiniti kad Bog to od mene zatraži?
ŽIVI U POTPUNOJ SPREMNOSTI PRIHVAĆANJA VOLJE BOŽJE
Životni su događaji najsigurniji izraz Božje volje, jer nisu izloženi riziku subjektivnog tumačenja. Ako Bog vidi da smo poslušni događajima, sposobni da na spokojan način i s ljubavlju prihvatimo ono što nam životne okolnosti “nametnu” s duhom sinovskog povjerenja, On će nedvojbeno progovoriti našim srcima kroz svoga Duha. Ako, s druge strane, ustrajemo u pobuni pred neuspjesima, ovo nepovjerenje neće dopustiti Duhu Svetom da vodi naše živote. Ono što nas sprječava da postanemo sveci je naša poteškoća u potpunom prihvaćanju svega što nam se događa. Sveta Tereza je govorila: “Želim sve što mi se suprotstavlja”. Na vanjskoj razini to nimalo ne mijenja situaciju, ali iznutra mijenja sve: to prihvaćanje, nadahnuto ljubavlju, oslobađa nas i dopušta Bogu da crpi dobro iz svega što nam se događa, i iz dobra i iz zla.
