“Bože, moja je majka više plakala za mnom, nego što majke plaču nad mrtvom djecom svojom”
Više od 1500 godina Ispovijesti svetog Augustina bile su izvor nadahnuća kršćanima u cijelom svijetu. Ispunjeni bogatim filozofskim, teološkim i psihološkim uvidom, Augustinovi prodorni uvidi u ljudsko stanje i potragu za istinom su bezvremenski. Od mnogih izvanrednih priča i razmišljanja koje je predstavio Augustin, jedan od najnježnijih je njegov portret odnosa sa svetom Monikom, njegovom majkom.
Nježni prikazi svete Monike oslikavaju živopisan portret duhovnog klasika svetog Augustina, piše Aleteia.
Crkva – majka svih
Sveti Augustin rođen je od pobožne kršćanske majke Monike i oca koji nije kršćanin, Patricije (iako će se Patricij krstiti prije smrti). Kao beba, Augustin je bio blagoslovljen znakom križa, a sol mu je stavljena na usne. Iako je krštenje dojenčadi u to vrijeme bilo uobičajeno u sjevernoj Africi, Augustinovo je krštenje odgođeno.
Za Augustina je Monika bila čuvarica. Njezina predanost uvelike je utjecala na njega, a pobožnost bila iznimno važan faktor na njegovu vlastitom putu do vjere. Zahvaljujući svom odnosu s Monikom, Augustin lako može vidjeti da je Crkva naša Majka. Čuvarica je vjere i svjedoči Kristovu milost.
Monikine suze
U to je vrijeme sveti Augustin bio dio manihejske sekte. Njegovo odvajanje od Crkve rastužilo je Moniku; očajnički je molila za njegov povratak.
“Pružio si ruku s visine i izvukao moju dušu iz one jame tame, kada je pred tobom moja majka, tvoja vjerna sluškinja, više plakala za mnom nego što majke plaču nad mrtvim tijelima svoje djece. Po tom duhu vjere koju je imala od Tebe, vidjela je moju smrt, a ti si je milostivo uslišao, Gospodine. Milostivo je poslušao, i nisi prezreo njezine suze kad su joj potekle iz očiju i zalile zemlju ispod nje, na bilo kojem mjestu na kojem se molila. ” (Knjiga III, Poglavlje 11)
Monikine suze i zagovor, njezino neprestano preklinjanje za prijestolje nebesko, sredstvo je milosti za Augustina. Monikina upozorenja i ukori, njezino jadikovanje zbog Augustinova devijantnog života, padaju mu na uši. Pa ipak, Monika ostaje vjerna, ne predajući se očaju, neprestano moleći i nadajući se za Augustinovo obraćenje.
Monikin san
Sveta je Monika imala san za koji je vjerovala da je izravna poruka od Boga. To joj je bio izvor utjehe. No, s obzirom na mogući put Augustinova života, san je bio proročanski.
“Vidjela je sebe kako stoji na određenom drvenom mjerilu i prilazi joj mladić, sjajan, radostan i nasmijan, iako je tugovala i bila shrvana tugom. Kad ju je upitao razloge njezine tuge i njezinih svakodnevnih suza – pitao je, kako je običaj, ne radi učenja nego poučavanja – odgovorila je da žali zbog moje propasti. Naložio joj da dođe i da vidi gdje sam i ja bio. A kad je tamo pogledala, vidjela me kako stojim na istom mjerilu. ” (Knjiga III, Poglavlje 11)
U snu je mjerilo neka vrsta mjerne šipke. Predstavlja “pravilo” zdravog poučavanja ili ispravne vjere. Monika je vidjela Augustina kako vlada, kako stoji s njom, značilo je da će se na kraju vratiti u Crkvu i prigrliti Monikinu vjeru.
Vizija u Ostiji
Neposredno prije nego što je sveta Monika umrla – Augustin je bio kršten i iz manihejstva prešao u kršćanstvo – Monika i Augustin podijelili su mistično iskustvo u lučkom gradu Ostiji. Sjedeći kraj prozora njih su dvoje razgovarali i pričali o Božjim stvarima.
“Korak po korak smo prošli kroz sve tjelesne stvari do tog neba odakle sjaju sunce i mjesec i zvijezde na zemlji. Uzdigli smo se još više uz pomoć unutarnjeg mišljenja i diskursa i divljenja Tvojim djelima, pa smo došli do vlastitog uma, nadišli smo ga tako da smo dosegli područje obilja koje nikad ne zaostaje, u kojem zauvijek hraniš Izrael hranom istine i gdje je život ta mudrost po kojoj su sve te stvari stvorene, i ono što je bilo i što će biti. ” (Knjiga IX, Poglavlje 10).
Oduševljavajući se njihovim razgovorom, a doživljavajući još više utjehe zbog prirode svoje vizije, Monika izražava svoju radost. Jedino što je tražila, obraćenje Augustina, dogodilo se. S takvim mirom u srcu, bila je spremna umrijeti, tražeći samo da se Augustin sjeti nje na Gospodnjem oltaru.
