BOGU JE SVE MOGUĆE Khalida Wukawitz: muslimanka koja je susrela Isusa i vidjela Nebo!

Životna priča Khalide Wukawitz dokazuje da Bogu ništa nije moguće. Njezin život bio je pun tragedija i naglih obrata. Isus, koji ju je očito čuvao u svemu tome, u jednom joj se je trenutku života objavio, kad je mu je zavapila: „Isuse, ako si uistinu Sin Božji, dođi i pokaži mi!“ Ovako je to izgledalo…

Khalida je rođena 1967., neposredno nakon što je njezina majka ranjena u Šestodnevnom ratu u Izraelu. Njezina majka sklonila se je iz Gaze u Betlehem uz pomoć svog rođaka, te je za manje od dva tjedna po porodu preminula. Budući da nitko nije znao gdje je Khalidin otac, smjestili su je u židovsko sirotište, iako je palestinskog porijekla.

U njezinoj devetoj godini zahuktali su se sukobi između Izraela i Libanona, te je na sirotište u kojem je živjela bačena bomba. Ona i još jedna djevojčica čudom su preživjele jer su u tom trenutku otišle po vodu na bunar! Pronašao ju je izraelski vojnik, koji ju je povjerio jednom Arapu na kojeg je naišao. Ovaj ju je pak prodao u roblje beduinskom plemenu Hassan. Tamo su je mnogo učili o Kuranu i džihadu. U to vrijeme u pustinji znala sam sanjati žive snove. Nisam ih razumjela, ali bili su predivni. U njima sam čula glazbu i vidjela lijepe stvari. Bili su puni mira. Jednom sam bila toliko gladna da me je od gladi bolio želudac. Zaspala sam pored svoje deve.

U snu mi je prišao muškarac s pregršti ukusne hrane u rukama. Nisam mu mogla vidjeti lice, ali nagovarao me je da jedem i za stolom me je hranio tom ukusnom hranom. Kad sam se probudila, želudac me više nije bolio i osjećala sam se kao sam upravo pojela hranjiv i veoma ukusan obrok. Nisam više bila gladna, kao da je san bio stvaran. U tinejdžerskim godinama udala se za Arapina koji ju je zlostavljao i jednog dana uzeo njihovu kćer te ju napustio.

Nedugo poslije toga opet se udala, no nije imala više sreće nego prvi put: nakon udaje muž ju je odveo u SAD i tamo ju držao u izolaciji i zlostavljao. S njim je dobila dvoje djece. Jednog dana shvativši da joj je život ugrožen muževim zlostavljanjem, uzela je djecu i pobjegla.Bez krova nad glavom i bez novca s dvoje male djece bila je u velikim problemima. Srećom, primijetila ju je jedna kršćanka te joj ponudila posao i dom za nju i djecu.

Khalida dalje prepričava: »Kršćanska žena kod koje sam radila dvije je godine sa mnom dijelila svoju vjeru. Iako sam bila odrasla i odgojena kao prava Palestinka te sam bila sigurna da je moja muslimanska vjera jedina istinita i prava, htjela sam imati mir i ljubav kojima je ona zračila. Dvije godine mi je pričala o Isusu, ali ja zbog svoje islamske pozadine nisam mogla vjerovati da Bog ima Sina. Ta, odrasla sam na Kuranu i voljela sam Muhameda. Ali naposljetku sam se počela raspitivati o njenoj vjeri. U isto vrijeme počela sam postiti i moliti Boga, odnosno Allaha da mi se pokaže.

Molila sam: „Ako si Istina, zašto mi ne bi došao i pokazao Istinu?“Jednog dana na poslu, otišla sam u stražnju sobu i mislila kako mi ništa ne ide, kako radim i zarađujem, ali nisam sretna. Pitala sam se gdje je istina. Zavapila sam: „Isuse, ako si uistinu Sin Božji, dođi i pokaži mi!“ Tog trenutka, u sobi se nešto dogodilo. Soba se promijenila. Odjednom se pojavila osoba, drukčija od svih koje sam ikada vidjela. Čula sam Njegov glas. Bio je to isti glas koji sam čula godinama prije kada me je muž zlostavljao. Tada nisam znala čiji je to glas, ali mi je govorio: „Napusti tamu za svjetlo“. Rekao mi je na arapskom: „Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim kroz Mene.“ (Iv 14,6)

Glas Mu je bio poput naleta vode; istovremeno snažan i umirujuć.U trenutku kada je rekao: „Ja sam Istina“, znala sam da je to Isus. Iako nije rekao: „Ja sam Isus“, svaka stanica moga bića je znala tko je On. Nikada prije toga nisam čitala Bibliju, ali sam nekako znala da je to što mi Isus govori u Bibliji. Toliko me obuzela Njegova prisutnost da sam pala na koljena i usmjerila pogled prema Njemu. Tako je sjajan, tako lijep. Sva svjetlost unutar Svjetla. Rekla sam: „Gospode! Ti si Gospod (ar)!“ Odgovorio mi je: „Da, ja sam Isus, Onaj kojeg si odbila. Onaj za kojeg si rekla da nije Sin Božji. Došao sam te spasiti, učiniti te sretnom. Ne moraš napraviti ništa, samo znaj da te volim.“ Upitala sam: „I to je sve?“ Rekao je: „Da, vjeruj u Mene.“ (Iv 11,25) Bilo je kao da sam išla u školu i sve naučila u danu.

Odjednom mi je Isus imao smisla. Počeo je hodati sve bliže meni. Približio mi se toliko blizu da je bilo previše svjetla da bi se vidjela boja Njegovih očiju. Nije izgledao slično ni jednom ljudskom biću. Nekako, s Njegovim bićem i Njegovim glasom, stvorila se svjetlost. Ogromna svjetlost. Kako je neko vrijeme bio sa mnom, postala sam dio Neba. Soba je bila toliko promijenjena da više nije bila soba. Pomislila sam: „Više nisam na Zemlji“. Pričao je sa mnom i istovremeno sam vidjela Nebo točno pred svojim očima. Rekao mi je: „Ti si moja kći“.

U trenutku kad su te riječi izašle iz Njegovih usta, bile su poput žive vode. U djeliću sekunde sve sam vidjela i shvatila, ne mogu to objasniti. Nije mi propovijedao, pričao je sa mnom s prelijepim i snažnim glasom, dragim i slatkim poput meda. Kako mi se približavao, dok je pričao, bilo mi je otkriveno da je On uistinu Sin Božji i da je umro na križu (suprotno učenju Kurana i Islama). Također sam znala da je On Lav (Otk 5,5) i Kralj.

Sve mi se to otkrilo odjednom. Također sam znala da je On moj otac (Iz 9,5), a ja njegova kći i Njegova odabrana. On je znao za svu bol u mom životu i bio je zadovoljan sa mnom. Znala sam da mi je sve oprošteno krvlju Isusovom. Sve sam to znala samo time što sam bila u Njegovoj prisutnosti. Sve mi je bilo odjednom otkriveno.Isus je stajao s moje desne strane. Ugledala sam tri muškarca okružena svjetlom. Onaj koji se činio najstarijim, imao je dugu bradu i kraljevski ogrtač. Isus mi je rekao da su to Abraham, Izak i Jakov. Isus mi ih je predstavio bez riječi. Rekao mi je: „Idi u krilo svog oca Abrahama“ (Lk 16,22).

Vidjevši me malo zbunjenu, pogledao me umirujuće i uvjeravajući rekao: „Ne boj se. Idi u krilo Abrahamovo.“ Otišla sam. Prišla sam Abrahamu, on me pozdravio i rekao: „Dođi k meni, kćeri.“Sjedio je, a ja sam mu sjela u krilo naslonivši glavu na njegovo rame. Isus mi je tada rekao da se pokajem zbog svih riječi prokletstva koje smo mi muslimani upotrebljavali za proklinjanje Židova. Govorila sam na arapskom i zatražila oprost. Abraham je rekao da je Gospodin primio moje pokajanje. Rekla sam: „Želim to vidjeti za života“. Kako sam to rekla, tako sam vidjela napisano: „Kako na nebu, tako i na zemlji“. Potom sam se vratila Isusu i počela prepoznavati još stvari na Nebu. Nije bilo jezične barijere.

Razumjela sam anđele koji su govorili: „Svet, Svet, Svet“ (Otk 4,8). Vidjela sam ogromnu krunu koju su ljudi stavili pred Isusove noge. Vidjela sam djecu ispod šest godina starosti. Svi su oni obožavali i slavili Isusa. Isus mi je govorio umno, objašnjavao stvari koje sam vidjela. To su bila djeca koju su majke abortirale. Neka su umrla od bolesti, a neka su bila ubijena. Svi oni su bili pred Isusovim nogama, tako mirni, zdravi i sretni – ni jedno tužno lice! Vidjela sam mnoštvo ljudi i čula zvukove Neba na svakom jeziku. Milijuni ljudi su obožavali Isusa i slavili Ga kao Gospodina pjevajući Mu: „Sveto, sveto Janje Božje“ stalno i iznova (Otk 5,12). Vidjela sam vodu, kristalno čistu vodu. Svi su bili zdravi.

Dok sam gledala sve te stvari, imala sam natprirodno razumijevanje svega. Sve sam znala pomoću Duha Svetog dok sam bila s njima u Raju plešući pred Isusom i slaveći Ga pred Njegovim Prijestoljem. Postoji mjesto kraj Njegovih nogu gdje sam vidjela anđele, bebe i ptice na nebu. Sve je bilo tako lijepo. Zvala sam Ga: „Moj Bog, Spasitelj i Kralj“. Te su riječi izlazile iz mojih usta. Uskoro je polako sve počelo blijedjeti, osjećala sam da se vraćam na Zemlju. Počela sam moliti Isusa da me ne ostavlja tamo, da Ga trebam i da ne želim više biti bez Njega. Rekao mi je na arapskom: „Vratit ću se po tebe“, i stavio je ruku na mene.

U sljedećem trenutku našla sam se kako ležim na podu u sobi.Ustala sam i sjela na koljena. Počela sam pričati jezikom koji sam čula u Raju, ali nikad na Zemlji. Nikad nisam učila o „govoru i molitvi u jezicima“. Vidjela sam Lava u Nebu, tog snažnog Lava. Dok sam molila u jezicima, osjetila sam opet tu istu snagu kao kad sam bila u Nebu. Cijeli moj život, sva bol, tuga sada su bili preda mnom. Bilo je kao da je On izvukao svu bol i tugu iz mene i pustio me da ju vidim i onda ju zamijenio sa svime što je dobro. Osjećala sam se kao da sam bila s ljubavi svog života. Izašla sam iz trgovine i rekla svojoj dragoj prijateljici koja je bila muslimanka da sam upravo prihvatila Isusa kao svog Gospodara i Spasitelja. „On je moj Bog i Kralj! On je Put i moraš vjerovati u Isusa!“ Dao mi je ljubav, iscjeljenje i sigurnost koje mi 29 godina islama nije.

Sada sam, odjednom, čudom Duha Svetog, počela citirati biblijske stihove za koje nisam ni znala da postoje, tj. nikad ih nisam bila niti vidjela niti čula. Bila sam ispunjena Isusovom snagom, i tako je od tog dana nadalje. Srce mi je bilo iscijeljeno. Više nisam bila ogorčena, ljuta, zbunjena i u neopraštanju. Iscijeljena sam od svih rana iz Palestine i djetinjstva. Više nisam bila tužna. Bila sam snažna i spremna za suočavanje sa svime što život nosi sada kada sam sa sobom imala Isusa. Dao mi je ljubav, slobodu i mir.«

www.medjugorje-news.com/book.hr