Benedikt XVI: Veliko proročanstvo koje se obistinilo
Benedikt XVI. je u svom predviđanju predvidio sav budući razvoj Crkve i čovječanstva, njegove riječi odjekuju kao upozorenje i sva njegova proročanstva se ostvaruju na vrijeme. Mnogi nisu shvatili golemu vrijednost njegova papinstva, Benedikt XVI. ostavio nam je mnoge bisere mudrosti i čvrste i kao kamen čvrste vjere, ali i prave ugovore moralne teologije kojima nema ravnih.
“Moj je dojam da se autentični katolički osjećaj za stvarnost ‘Crkve’ prešutno gubi bez da se izričito odbija. Mnogi više ne vjeruju da je to stvarnost koju želi sam Gospodin. Čak i među nekim teolozima Crkva se pojavljuje kao ljudska konstrukcija, instrument koji smo mi stvorili i koji stoga sami možemo slobodno preuređivati prema potrebama trenutka. Drugim riječima, u katoličku misao, pa čak i u katoličku teologiju, u mnogočemu se uvuklo poimanje Crkve koje se ne može nazvati niti protestantskim, u “klasičnom” smislu. Neke sadašnje ekleziološke ideje radije bi trebalo povezati s modelom određenih “slobodnih crkava” u Sjevernoj Americi, gdje su se vjernici sklonili kako bi pobjegli od opresivnog modela “državne crkve” koju je u Europi proizvela reformacija.
Te izbjeglice, ne vjerujući više u Crkvu kakvu je Krist želio, a u isto vrijeme želeći pobjeći od državne crkve, stvorili su svoju crkvu, organizaciju ustrojenu prema njihovim potrebama. Za katolike, Crkva se doista sastoji od ljudi koji organiziraju njezino vanjsko lice; ali, iza toga, temeljne strukture želi sam Bog i stoga su neopipljive. Iza ljudske fasade krije se misterij nadljudske stvarnosti u koju reformator, sociolog, organizator nemaju ovlasti intervenirati. Ako se Crkva umjesto toga promatra kao ljudska konstrukcija, kao naša umjetnost, čak i sadržaj vjere na kraju postaje proizvoljan: zapravo, vjera više nema autentičan, zajamčen instrument kojim bi se mogla izraziti.
Stoga, bez vizije koja je također nadnaravna, a ne samo sociološka, otajstva Crkve, sama kristologija gubi svoju referencu na Božansko: čisto ljudska struktura na kraju odgovara ljudskom projektu. Evanđelje postaje Isusov projekt, projekt društvenog oslobođenja ili neki drugi samo povijesni, imanentni projekti, koji se čak mogu činiti religioznim naizgled, ali su ateistički u biti” (Joseph Ratzinger u “Izvještaju o vjeri”, 1985.).
