Spojilo ih Međugorje:Pročitajte emotivno pismo koje je Chiara Corbella Petrillo prije smrti napisala svome…
“Nemoj se nikada obeshrabriti, dragi moj sine, jer Gospodin nikada ništa ne oduzima. Ako nam nešto ne daje, to je samo zato što nam želi dati puno više. Zahvaljujući Mariji i Davideu još smo se više zaljubili u vječni život i više se ne bojimo smrti. Bog nam ih je uzeo kako bi nam dao veće srce, otvoreno za prihvaćanje vječnosti već sada u ovome životu”, zapisala je Chiara Corbella Petrillo u pismu svome sinu Francescu, nakon čijeg je rođenja preminula od posljedica teške bolesti.
Chiara i njezin suprug Enrico upoznali su se 2002. u Međugorju, kada je ona imala samo 18 godina. Vjenčali su se 2008. i u prvim godinama braka mladi se par suočio s mnogim poteškoćama. Naime, Gospodin ih je blagoslovio s dvoje posebne djece: Marijom Grazijom Letizijom i Davideom Giovannijem, za koje su se brinuli samo do njihova rođenja. Uspjeli su ih držati u svome naručju, krstiti i sigurno vratiti natrag u Gospodinove ruke sa srcima ispunjenim mirom i radošću.
Chiara je treći put zatrudnjela 2010., no ubrzo joj je dijagnosticiran karcinom jezika. Odbila je liječenje jer bi time ugrozila život svoga nerođenog sina. Njezino je liječenje započelo tek nakon što joj je sin Francesco rođen u svibnju 2011. kao potpuno zdravo dijete. Iako je karcinom metastazirao, Chiara nije gubila vjeru. Umrla je godinu dana nakon rođenja sina Francesca.
“Iako je budućnost zastrašujuća i nepoznata, i dalje vjerujemo da će Gospodin još jednom učiniti velike stvari za nas”, zapisala je Chiara prije svoje smrti.
Donosimo prijevod pisma koje je Chiara napisala svome sinu Francescu, a koje je iskreno svjedočanstvo njezina nutarnjeg života i povjerenja u Gospodina i njegovu milosrdnu ljubav. Pismo je preuzeto s mrežne stranice Chiara Corbella Petrillo.
Moj najdraži Francesco,
danas ćeš napuniti godinu dana i pitali smo se što bismo ti mogli pružiti, a što bi moglo ostati trajno pa smo ti odlučili napisati pismo. Bio si Božji dar jer si nam pomogao da nadvladamo ljudske granice u našem životu.
Kad god smo od liječnika dobivali zabrinjavajuće vijesti, tvoj nam je krhki život davao snagu da se borimo i dalje. Ako smo nešto shvatili tijekom ovih godina, onda je to spoznaja da je Ljubav središte našega života, da smo rođeni u činu ljubavi, da živimo kako bismo voljeli i bili voljeni i da ćemo po odlasku iskusiti istinsku Božju ljubav.
Svrha našega života je voljeti i biti spreman ljubiti onako kako te samo Bog može naučiti. Ljubav se poput goruće svijeće troši sve dok plamen ne izgori, ali tek nakon što postigne svoju stvarnu svrhu. Sve što budeš radio imat će smisla samo ako budeš usmjeren prema vječnom životu. Tek kada istinski voliš, shvaćaš da ti zapravo ništa ne pripada, već da je sve dar.
Sveti Franjo je rekao: “Suprotno od ljubavi je posjedovanje”. Volimo te kao što smo voljeli tvoju sestru Mariju i brata Davidea, znajući da ne pripadaš nama i da nisi stvoren za nas, onako kako mora biti i za sve ostalo u životu, jer ono što imaš ne pripada tebi – to je Božji dar putem kojeg ćeš se ostvariti.
Nemoj se nikada obeshrabriti, dragi moj sine, jer Gospodin nikada ništa ne oduzima. Ako nam nešto ne daje, to je samo zato što nam želi dati puno više.
Zahvaljujući Mariji i Davideu još smo se više zaljubili u vječni život i više se ne bojimo smrti. Bog nam ih je uzeo kako bi nam dao veće srce, otvoreno za prihvaćanje vječnosti već sada u ovome životu.
Dok smo bili u Asizu, zaljubila sam se u radost kojom su franjevci i redovnice zračili, vjerujući u Božju providnost. Tamo sam, također, zamolila Gospodina za milost da vjerujem u tu providnost o kojoj su govorili. Da bismo vjerovali u Oca koji nam daje sve što nam je potrebno, uzdamo se u fra Vita koji nas vodi na ovom putu.
Odlučili smo se vjenčati stavljajući Boga na prvo mjesto i, vjerujući u ljubav, morali smo poduzeti ovaj veliki korak. Nismo se razočarali, uvijek smo imali krov nad glavom i ni za čim nismo čeznuli!
Dali smo ti ime Francesco u čast svetog Franje, koji je imao ogroman utjecaj na naš život. Doista se nadamo da će ti on biti uzor. Lijepo je imati primjere života koji nas podsjećaju da možemo tražiti sreću. Imati Boga za vodiča prekrasna je polazišna točka u ovome životu. Znamo da si poseban i da imaš veliku misiju. Gospodin te izabrao od početka vremena i pokazat će ti put kojim ti je ići ako Mu otvoriš svoje srce… Uzdaj se u Njega!
Mama Chiara i tata Enrico
www.medjugorje-news.com/hkm.hr
