ČUDOTVORNI KIP TRUDNE GOSPE U SIGETU O KOJEM SE MALO ZNA: Franjevci pokrenuli pobožnost i čuda se dogodila!

Gostujući u emisiji “Sutra je dan Gospodnji” HKR-a , župnik župe Siget fra Robert Perišić govorio je o nastanku ove pobožnosti, kako je moliti i koja su se čuda već dogodila moćnim zagovorom Gospe Trudnice.

Podsjetio je da su, stjecajem okolnosti, prije nekoliko godina u sigetskom samostanu dobili kip Gospe Trudnice, ali nisu znali kamo bi ga postavili. Kada su u jednom razgovoru shvatili da im se u ispovjedaonicama sve više parova žali da ne mogu imati djece, odlučili su kip postaviti u hol u prizemlju crkve.

“Bilo je to uoči 8. svibnja, kada u Franjevačkom redu Gospu častimo kao Posrednicu svih milosti. Odlučili smo je zato častiti pod tim vidom i moliti je da pomogne svima koji bi htjeli dobiti djecu, a ne mogu. Otada to činimo svakoga 8. u mjesecu, molimo i vjerujemo”, naglasio je fra Robert.

“Moliti dolaze mladi bračni parovi, trudnice s muževima, dođu i djeca, i oni koji bi htjeli postati bake i djedovi, a možda je najbolje reći da molimo svi i za sve. Do sad smo mi zabilježili desetak svjedočenja o uslišanjima, ali još ih nitko nije zapisao i predao. Kad dobijemo obavijest o trudnoći, objavim to zajednici i tada gotovo svi zaplaču od radosti, jer vide da Bog uslišava molitve i djeluje.”

Fra Robert je spomenuo primjer jednoga para kojima je liječnik rekao da zbog ozbiljnog zdravstvenog stanja nikada, pa ni u snu, neće moći imati dijete. “Upravo njihova djevojčica nedavno je proslavila drugi rođendan. Drugi par je bezuspješno godinama nastojao dobiti dijete, a sada imaju zdravog četverogodišnjeg sina.”

Najnovije uslišanje nije starije od mjesec dana. Rođena je djevojčica koja je razveselila svoje roditelje, a koji su silno prepatili zbog nekoliko djece izgubljene u spontanim pobačajima.

Dodao je da pola sata prije večernje svete mise počinju s molitvom krunice i litanijama, između kojih pjevaju poznati pripjev naše hodočasničke pjesme “Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje, o vrati, mila Majčice, sve izgubljene!” Sve je molitve za ovu pobožnost pripremio fra Rajko Gelemanović. Kako je zaključio fra Robert, pobožnost se može moliti i kod kuće, odnosno uvijek kad su ljudi u potrebi. To se vidi i po tome što neka od djece, začeta i rođena po zagovoru Gospe blagoslovljene, žive daleko od Zagreba, pa i u inozemstvu.

Fra Mate Bašić iz iste župe za samostansku je stranicu napisao da je riječ o čudotvornom kipu Gospe.

‘Kada sam bio poslan na đakonsku službu u župu Uzvišenja sv. Križa u Sigetu, prvo što sam tih dana primijetio, bio je “čudnovati kip” “Gospe trudnice”. Kada bih god prolazio pored toga kipa, nisam mogao, a da je ne pogledam, te je čak ta Gospa više privlačila moju pažnju nego li kip sv. Antuna Padovanskoga, koji se nalazi pored nje. Tada nisam ni slutio da bi taj kip, na prvu čudnovat, bio itekako čudotvoran.

Tako sam jednom prilikom baš kod toga kipa susreo uplakanu mladu ženu, koja je čim me ugledala tražila razgovor. Razgovarali smo i sva je u suzama iznijela svoj problem u trudnoći za koji ja nisam znao naći pravi odgovor. Bio sam tada vezanih ruku i znao sam da samo Bog može po tom pitanju učiniti čudo. Nakon razgovora pozvao sam je da se zajedno pomolimo kod kipa Svete Marije blagoslovljene i obećao da ću se nje i njezine trudnoće spomenuti svaki puta kad budem prolazio pored toga čudnovatog, ali zapravo čudotvornog kipa. I evo neki dan primih vijest da je ta žena, iako su liječnici rekli da neće iznijeti trudnoću do kraja, ipak rodila prekrasnog zdravog dječaka.

Razgovarao sam tih dana s braćom franjevcima u samostanu o tom događaju pa su mi i oni potvrdili čudotvornost toga kipa, jer su i sami svjedoci na desetke primjera u kojima su teške ili problematične trudnoće završile s zdravim porođajnim ishodom, ili su pak desetci onih koji nisu mogli začeti, po molitvama pred čudotvornim kipom Svete Marije blagoslovljene i nositeljice života, začeli i sretno uplovili u blagoslovljeno vrijeme trudnoće.

Ono što je na osobit način utjecalo na mene, svakako je događaj s malom Barbarom, koju sam imao milost krstiti u bolnici “Rebro” i koja se sada još uvijek tamo nalazi. Ali sada više ne toliko sitna, više ne sa samo 500 grama, već sada s 1500 grama. Nakon toga krštenja, došavši u samostan, pohitao sam pred taj kip Svete Marije blagoslovljene i zavapio pred Njom, nositeljicom života, da održi zemaljski život toga toliko sitnog, a toliko životnoga Božjega stvorenja.

Poslije toga događaja pisalo mi je preko dvadesetak žena koje imaju neki problem u trudnoći ili uopće ne mogu začeti, te sam svaku molbu, molitvom prinosio Bogu pred kipom Svete Marije blagoslovljene i po tolikim uslišanim molitvama i čak čudima, ponovno se osvjedočio u čudotvornost nositeljice života, Svete Marije blagoslovljene.’

www.medjugorje-news.com/rastimo-u-vjeri.com