MOLITVEVJERA I DUHOVNOST

Većina nas je imala katekizam. Znate li što katekizam kaže o molitvi “Zdravo Marijo”?

Marija je savršena moliteljica (Orans), slika Crkve. Kad joj se molimo, s njome prianjamo uz naum Oca, koji šalje svoga Sina da spasi sve ljude.

U molitvi nas Duh Sveti sjedinjuje s Osobom jedinorođenoga Sina, u njegovu proslavljenom čovještvu. Po njemu i u njemu naša je sinovska molitva u Crkvi povezana s Isusovom Majkom.

Od časa pristanka što ga je dala vjerom pri Navještenju i koji je nepokolebljivo održala pod križem, Marija svoje materinstvo otad proširuje na svu braću i sestre njezina Sina, “koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama”. Isus, jedini posrednik, put je naše molitve; Marija, njegova i naša Majka, potpuno mu je otvorena: ona “pokazuje put” (Hodoghitria), ona mu je “Znamen”, prema tradicionalnoj ikonografiji na Istoku i na Zapadu.

Na temelju te jedinstvene Marijine suradnje u djelu Duha Svetoga, Crkve su razvile molitvu svetoj Bogorodici, usredotočujući je na osobu Krista koji se očitovao u svojim otajstvima. U nebrojenim hvalospjevima i antifonama, koji su izraz toj molitvi, obično se izmjenjuju dva naglaska: jedan “veliča” Gospodina zbog “velikih djela” koja je učinio svojoj poniznoj službenici, i po njoj svim ljudima; drugi Isusovoj Majci povjerava molbe i hvale djece Božje, jer ona sada poznaje čovječanstvo, s kojim se Sin Božji u njoj kao zaručnik združio.

Taj dvostruki naglasak molitve Mariji našao je povlašteni izraz u molitvi “Zdravo, Marijo”:

“Zdravo, Marijo (Raduj se, Marijo).“ Ta molitva počinje pozdravom anđela Gabriela, kojim sam Bog pozdravlja Mariju. Naša se molitva usuđuje preuzeti taj pozdrav Mariji s pogledom koji je Bog svrnuo na svoju poniznu službenicu,  i radovati se radošću koju On u njoj nalazi.

“Zdravo milosti puna, Gospodin s Tobom”: te dvije riječi anđelova pozdrava uzajamno se razjašnjuju. Marija je puna milosti jer je Gospodin s njom. Milost kojom je ispunjena jest prisutnost Onoga koji je izvor svake milosti. “Raduj se (…) Kćeri jeruzalemska (…) Gospodin je posred tebe” (Sef 3,14. 17a). Marija, u koju dolazi da se nastani Gospodin, sama je Kći sionska, kovčeg zavjetni, mjesto gdje prebiva slava Gospodnja: ona je “šator Božji s ljudima” (Otk 21,3). “Puna je milosti”, jer je sva predana Onomu koji dolazi nastaniti se u njoj i kojeg će ona darovati svijetu.

“Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus.” Poslije anđelova pozdrava usvajamo Elizabetin: “Napunjena Duha Svetoga” (Lk 1,41), Elizabeta je prva u dugom nizu naraštaja koji Mariju proglašuju blaženom: “Blažena ti što povjerova” (Lk 1,45); Marija je “blagoslovljena među ženama” jer je povjerovala u ispunjenje riječi Gospodnje. Abraham je svojom vjerom postao blagoslov za “sva plemena na zemlji” (Post 12,3). Svojom vjerom, Marija je postala majka onih koji vjeruju. Zahvaljujući njoj svi narodi zemlje primaju Onoga koji je sam Božji blagoslov: Isusa, “blagoslovljeni plod utrobe njezine”.

“Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas.” Divimo se s Elizabetom: “Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?” (Lk 1,43). Marija je Majka Božja i Majka naša, jer nam daje Isusa, svoga sina; možemo joj povjeriti sve svoje brige i molbe: ona moli za nas kao što je molila za sebe: “Neka mi bude po tvojoj riječi” (Lk 1,38). Povjeravajući se njezinoj molitvi, s njom se prepuštamo volji Božjoj: “Budi volja tvoja.”

“Moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše.“ Ištući od Marije da moli za nas, priznajemo se ubogim grešnicima te se obraćamo “Majci milosrđa”, svoj svetoj. Predajemo joj se “sada”, u današnjici naših života. I naše se pouzdanje širi da joj već od sada prepustimo “čas naše smrti”. Da joj bude prisutna kao na samrti svoga Sina na križu i da nas u času našega prelaska primi kao majka i privede svome sinu Isusu, u raj.

Srednjovjekovna pobožnost na Zapadu razvila je molitvu krunice (ružarija), koja vjernom puku zamjenjuje Časoslov. Na Istoku su Akatist i Moleben, u litanijskom obliku, ostali bliži zbornom bogoslužju bizantskih Crkava, dok su armenska, koptska i sirijska tradicija dale prednost hvalospjevima i pučkim pjesmama Majci Božjoj. No u Zdravomariji, u teotokijima (Bogorodičenima), u himnima svetog Efrema ili svetog Grgura iz Nareka molitvena tradicija ostaje u biti ista.

Marija je savršena moliteljica (Orans), slika Crkve. Kad joj se molimo, s njome prianjamo uz naum Oca, koji šalje svoga Sina da spasi sve ljude. Kao i ljubljeni učenik, uzimamo sebi Isusovu majku, koja je postala majka svih živih. Možemo moliti s njome i moliti se njoj. Crkvena je molitva kao nošena Marijinom molitvom. S njome je sjedinjena u nadi.

www.medjugorje-news.com/ Katekizam Katoličke Crkve (2673 – 2679)

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er