Sveta Katarina Sienska manteleta, trećoredica Sv. Dominika,mistika i crkvena naučiteljica

Sveta Katarina Sienska, uz SvetuTereziju Avilsku prva žena proglašena naučiteljicom Crkve, od mnogih je smatrana mističarkom i sveticom, kod koje je izvanredno naglašena ljubav prema Kristu i Crkvi. Činila je to u vrlo teškom razdoblju crkvene povijesti, u XIV. stoljeću, kad su pape stolovali u Avignonu te bili pod utjecajem francuskih kraljeva, što je urodilo mnogim neželjenim posljedicama. Doživjela je i zapadni raskol, kada je Crkva imala dvojicu papa.

Sveta Katarina je rođena kao blizanka s još jednom sestrom 25. ožujka 1347. u Sieni, a bila je 25. dijete u svojih roditelja. Katarinu je još kao malo dijete, čim je došla do uporabe razuma i prvih spoznaja, neobično, upravo mistično privlačila crkva i sve što se u njoj zbiva. Katarinu je Bog već od najranije mladosti vodio izvanrednim putem pa je djevojčica već sa 6 godina života imala na cesti svoj prvi zanos i neko viđenje. Kad je Katarini bilo 15 godina zadesila ju je vrlo velika bol.

Umrla joj je najdraža sestra Bonaventura. To ju je toliko potreslo da je odlučila prekinuti sa svijetom te se pridružiti dominikanskim trećoredicama, kojih je u Sieni bilo stotinjak. Majka se tome vrlo protivila jer joj je već bila našla pristala zaručnika. Katarina je bila vrlo odlučna djevojka pa je svoju odluku o izboru zvanja provela u djelo. U 19. godini života Katarina je u mističnom zanosu doživjela svoje zaruke s Kristom postavši tako Njegova zaručnica. U jednom joj je viđenju Isus naložio da se posveti apostolatu i tako njezinu, prilično skrovitu, životu dođe kraj. Deset posljednjih godina života provest će na putovanjima. Borila se za politiku pomirenja među gradovima, pokrajinama i državama te za obnovu u Crkvi.

Godine 1374. harala je po Italiji kuga i Katarina se dade na dvorbu jadnih bolesnika. Mnogima je svojom molitvom vratila natrag željeno zdravlje, a njezin je hrabri primjer potaknuo i druge da pomažu bolesnicima. Ona je svima ulijevala pouzdanje. Nalazeći se 1. travnja 1375. u crkvi Sv. Katarine u Pisi, a primivši svetu pričest, zadobi pet rana na rukama, nogama i prsima.

Rekli smo da je  SvetaKatarina mističarka Crkve, a time smo htjeli reći da je kao malo tko u svome duhovnom životu i molitvi nosila sve muke i probleme Crkve kojih je u njezino doba bilo vrlo mnogo. No ona nije ostala samo kod mistike, već je prešla i na akciju. Zato je 18. lipnja 1376. s dvadesetoricom svojih sljedbenika pošla u Avignon k papi Grguru XI. da ga sklone i upravo moralno prisili na povratak u Rim.

Već prije susreta s njime poslala mu je nekoliko vrlo energičnih pisama u kojima vapi za duhovnom obnovom Crkve i za povratkom Pape u sjedište njegove biskupije. Katarina se s Papom sastala tek u rujnu 1376. Papa ju je poslušao i vratio se u Rim i tako se dokončalo 70 godišnje avignonsko prebivalište papâ, koje Talijani nazvaše “babilonskim sužanjstvom”.

Godine 1377.  SvetaKatarina je u svom rodnom gradu osnovala samostan, u kojem je rijetko boravila, jer je gotovo stalno bila na putovanju.

Sveta Katarina je malo pred smrt doživjela još jednu veliku bol: to je zapadni raskol, koji će potrajati 40 godina. To će je slomiti i ona 29. travnja 1380. umire u Rimu. Posljednje su joj riječi bili zazivi Kristovoj krvi: “Sangue, sangue!” – Krv, krv!

Papa Pavao VI. proglasio je Katarinu Siensku naučiteljicom Crkve. Bilo je to 27. rujna 1970. Tu je čast od žena do sada, tjedan dana prije nje, doživjela još jedino Sv. Terezija Avilska. Italija sv. Katarinu Siensku, uz Sv. Franju Asiškoga, štuje kao svoju prvotnu zaštitnicu.

Dopuna biografiji: Rodila se kao blizanka s još jednom sestrom 25. ožuja 1347, a bila je 25. dijete u svojih roditelja. Katarinin otac Giacomo Benincasa bio je pobopžan čovjek, po zanimanju ličilac. Mati joj Lapa je isto bila pobožna, no vrlo temperamentan i ne baš uvijek uravnotežena žena. U obitelji je vladalo kršćansko ozračje. Na svetu Misu se išlo svaki dan. Katarinu je još kao malodijete, čim je došlo do prvih spoznaja, privlačilo sve što se u crkvi događa. Već sa 6 godina imala je na cesti prvi zanosi i viđenje: Nad bazilikom Sv. Dominika ukazao se Isus Krist u papinskom svečanom ornatu sa papinskom tijarom na glavi u pratnji Svetih Apostola Petra i Pava i Sv. Ivana Evanđeliste. Isus Krist je ljubezno blagoslovio Katarinu. U sedmoj godini obečala vječno djevičanstvo. Kad joj je bilo 15 godina umrla joj je najdraža sestra Bonaventura. Katarina se pridružila mantelatama, dominikanskim trećeoredicama. Majka joj je našla pristala zaručnika Katarina je dan provodila u crkvi gostinjca nedaleko katedrale ili u jednoj sobici na mansardi. Uz privolu svoga ispovjednika ošiša bujnu kosu. Hranila se sirovim povrćem i vodom. Malo spavala. Trapila se, nosila uz tijelo tijesne verige, dnevno se verigama tukla cijeli sat. U 19. godini života Katarina je u mističnom zanosu doživjela svoje zaruke s Kristom. Kao uspomenu na te zaruke vidjela je uvijek na svom prstu lijep prsten, koji je drugima bio nevidljiv. U jednom viđenju Isus joj je naložio da se posveti apostolatu. Deset posljednjih godina provest će na putovanjima za uspostavu mira među gradovima, pokrajinama i državama te za obnovu Crkve. Kako je 1374. harala po Italiji kuga, Sveta Katarina se dade na dvorbu bolesnika. Mnogima je svojom molitvom vratila zdravlje. Njezin primjer u dvorbi bolesnika potakao je na nasljedovanje. Nalazeći se 1. travnja 1375. u crkvi Svete Kristine u Pizi, a primivši Svetu Pričest molila se pred Raspelom. Osjetila je kako iz raspetoga izlaze sjajne zrake, koje joj u tijelo urezaše Isusove Rane. Privolija je Papu Grgura XI. da se iz Avignona vrati u Rim 1376. U svom rodnom gradu osnovala je samostan 1377. Sveta Katarina je poznata po svojim četirima raspravama napisanim u zanosu u obliku razgovora s Vječnim Ocem. Nakon proučavanja knjige “Dijalog””mnogi su znanstvenici uvjereni u veliko duhovno jedinstvo Svete Katarine s Vječnim Ocem. 1. Gladla Boga Sveta Katarina Sijenska je svoju nadljudsku snagu i ljubav dobivala u saobraćaju sa Spasiteljem u Euharistiji. Sveti Pričest bijaše njezin život i gotovo njezina jedina hrana. Ona je rekla ocu Tommasu: “Sveta Pričest me toliko zasiti, tako da ja ne trebam drugu tjelesnu hranu. Ako ja ne mogu primiti sveti Sakramenat, tada ja pođem u crkvu i razmišljam o tom. Sama prisutnos svećenika, koju dotiće Hostiju, uzima mi misao na materijalni kruh pa me tješi.”Često je molila svojeg ispovjednika da joj dopusti Svetu Pričest. “ Moj oče, ja sam gladna Boga, dajte mojoj duši njezinu hranu.” Mimo tatdašnjih običaja pričešćivala se svakodnevno. Nekom duhovniku, koji joj je kao prigovor naveo mišljenje Svetog Augustina, koji niti je pohvalio niti pokudio one koji su se svakodnevno pričešćivali, odgovorila je Katarina: “ Zašto Vi želite dakle pokuditi to što ni Sveti Augustin nije pokudio?” Prigovor da smo nevrjedni česte Svete Pričesti je ovako rješavala: “Naravno, nevrijedni smo. Ali kada možemo biti vrijedni? Ne možemo biti vredniji na kraju nego na početku. Sva dobra djela koja ćemo ikada učiniti neće nas nikada učiniti vrednijima Svete Pričesti. Bog sam je vrijedan Sebe. On nas sam može učiniti vrijednim Njegove vlastite vrijednosti.”Jednom zgodom zamolila je Sveta Katarina svećenika da pričeka dopodne i ne služi Svetu Misu, jer je bila kušana bolima i patnjama, a željela je tako Anđeoski Kruh. Pristane svećenik i čekaše. No kako se vrijeme oduljilo – bi mišljenja da je nemoguće doći Svetoj Katarini. Počne služiti Svetu Misu. Nakon molitve Oče naš i lomljenja Hositije – na dva velika i jedan mali dio, kojeg stavi u kalež – na svoje zaprepaštenje primjeti da mu nedostaje dio Hostije. Pričesti se pa pretraži oltar. Nigdje. Sakristanu naloži da pripazi na taj oltar jer mu je tu nestala Hostija. Kasnije mu je pristupila Sv. Katarina i povjerila: “Jeste li tražili Hostiju? Ne smijem vas tako puno uznemirivati.” Tada svećenik reče: “Dobra majko, mislim da ste vi uzeli česticu Hostije.” Tada nastavi Svetica: “ Ne, nisam ja, netko Drugi, i kažem vam samo, da je više nećete pronaći.” Kada ju je on zamolio da mu objasni što se zbilo, ona je rekla: “Oče moj, poslušajte, što se zbilo oko nestanka Hostije. Stvarno, kažem vam kao svojem ispovjedniku. Nebeski Zaručnik mi je donio Hostiju i ja sam je primila iz Njegove ruke. Moje mi sestre nisu tog jutra dopustile da se pričestim. Ukazao mi se tada Spasitelj i dao mi Svetu Pričest. Radujte se samnom u Gospodinu i zajedno Mu dajmo zahvlau.”2. Viđenja pod Svetom MisomSveta Katarina je za vrijeme Svete Mise, posebno kod Svete Pričesti bila obdarena osobitim milostima. Čas je vidjela kakokod oltara svećenika poslužuje Anđeo sa zlatnim velom u ruci, čas je čula kako Zborovi Anđela i Svetih slave i časte Boga za vrijeme Žrtve.A ponekad joj se ukaže oltar u plamenu ili obavijen svjetlim oblakom. Nekoliko puta je vidjela kako presveta Hostija gori kao vatra u rukama svećenika. Tim plamenom, tumače njezini životopisci, htio je Spasitelj pokazati Svetici, kako njegovo Srce u Presvetom Sakramentu izgara od ljubavi prema nama. Kod lomljenja Hostije vidjela je prisutna Isusa Krista u svakom dijelu, ubrzo joj se pokaže Hostija kao svjetlo i nasmijano Djetešce. Često je viđala Nebesku Kraljicu kako s poštovanjem kleči pred Oltarskim Sakramentom.Časni otac Grgur iz Riminija, učeni profesor bogoslovije, tumačio je na nekom velikom skupu u Rimu, da kada je u prisutnosti Svete Katarine čitao Misu, često mu je Hostija nestala sa patene i položila se na usne Svetice. Papa Grgur XI. pružio joj je mogućnost, da nagradi njezinu žarku pobožnost, da može imati uvijek svećenika koji će pred njom prikazivati Žrtvu i davati joj Svetu Pričest. Kada se jednom zgodom Katarina željela pričestiti, rekla je: “Gospodione, ja nisam dostojna Tebe da primim!” Tada je čula riječi: “Ako ti nisi dostojna da primiš Mene, tada sam Ja da tebi dođem.” Od toga dana smatrala je ona da se ne može nijedan čovjek, bio on pravednik ili grešnik (koji je spreman na pokoru), ni pod kojom izliko ne smije se odbiti od Stola Gospodnjeg.Sveta Katarina je ovako objesnila dobru pripravu za Svetu Pričest: “To je veća svjetlost i toplina sa neke svijeće, što se upali veća svijeća, tako i svi koji pristupaju Svetoj Pričesti – primit će veće milosti od Gospodina, svjetlo i toplinu – što će Mu pristupiti sa većom ljubavlju i poklonstovm”3. Poštivanje svećenikaSveta Katarina je iz ljubavi prema Euharistiji crpila poštovanje prema svećeništvu i željela da se svećenici posvete. Jednom zgodom je u vezi toga napisala: “Euharistija je izvor svećeništva, njegovo dostojanstvo, njegova moć. Sve poštovanje koje smo mi dužni prema svećeniku ima svoje porijeklo u Božanskoj Krvi. Mi trebamo pristupiti svećeniku ne iz simpatije prema njima, nego iz osobitosti Sakramenta, kojega djeljenje je povjereno u njihove ruke… Bog ne želi, da itko dirne njegove Pomazanike. On je za sebe pridržao svoju kaznu, pa su bez opravdanja oni koji kažu, da nisu neprijatelji Crkve, nego da su samo protiv pogrešaka zlih pasitra; taj izriče sam svoju presudu” Sa gorkom bolju plakivala je nedostojni život nekih svećenika ondašnjeg vremena. Bog ju je tješio djelima i riječima svetih svećenika.Ona je prikazala svoj još mladi život Bogu kao žrtvu naknadnicu za svetu Crkvu. Isus ju je prihvatio. Na Svetičinu tijelu tek nakon smrti su Rane Kristove bile vidljive, jer je ona molila i dobila od Isusa da samo osjeća boli, ali da budu ljudima sakrivene.Papa Pavao VI. proglasio je Svetu katarinu Sijensku naučiteljicom Crkve 27. rujna 1970. Italija Svetu Katarinu uz Svetog Franju Asiškog štuje kao svoju prvotnu zaštitnicu.

SVETA KATARINA DARUJE PLAŠT SIROMAHU

Neki  prosjak zatraži na ulici milostinju od Svete Katarine Sienske. Svetica odgovori kako uza se nema baš ništa da mu daruje. “Ali možete mi dati vaš ogrtač” – odgovori drski prosjak. Svetica mu ga pruži bez riječi.   “Kako ste mogli na ulici bez ogrtača? – upitaše je kasnije. “Volim biti bez ogrtača nego bez ljubavi.” – odgovori Svetica. Najveći odjek u Sieni doživjela je Sveta Katarina svojom pomoću pučanstvu tijekom teške epidemije kuge 1374. Svetoj Kararini Sijenskoj  ljudi se obraćaju za pomoć u glavovolji, naročito migrenoznog tipa.