Smije li se slaviti tijekom korizme? Odgovor koji iznenađuje mnoge vjernike
Smije li se slaviti rođendan ili ići na večeru tijekom korizme? Razjašnjenje odnosa radosti i pokore koje iznenađuje mnoge vjernike.
Je li doista pogrešno slaviti tijekom korizme?
Unatoč tome što se korizma često doživljava kao ozbiljno i pokorničko razdoblje, ona se neprestano susreće s običnim životom. Tek što prođe Pepelnica, kalendar počinje donositi svoje male izazove: poziv na večeru, obiteljsko okupljanje, rođendane koji se, čini se, baš tada zaredaju. Kao da tih 40 dana posebno podsjeća da život – i neugodnosti i radosti – jednostavno ide dalje.
Mnogi katolici tada osjete određenu nesigurnost. Treba li ići na slavlje? Je li rođendanska radost u suprotnosti s vremenom posta i odricanja?
Ta je napetost razumljiva, ali često pretjerana.
Korizma nikada nije bila zamišljena kao razdoblje bez radosti. Njezin duh je promišljen i sabran, a ne tmuran. Ipak, lako je steći dojam da to vrijeme traži potiskivanje emocija, kao da se smijeh mora stišati, a slavlje izbjegavati.
Posebno rođendani često izazivaju tu unutarnju dilemu. Oni dolaze bez obzira na liturgijski kalendar. Obitelj se okuplja, svijeće se pale, a netko se pita je li takvo slavlje možda neprimjereno. Ipak, obilježiti dar još jedne godine života duboko je ljudski i zahvalan čin – čak i u korizmi.
Radost se ne ukida u korizmi.
Ovo vrijeme ne uklanja radost, nego je preusmjerava. Poziva nas da se usredotočimo na ono što je bitno, ali ne traži da se odreknemo jednostavnih životnih trenutaka. Rođendan proslavljen s toplinom, zahvalnošću i umjerenošću nimalo ne proturječi korizmenom duhu – dapače, može ga produbiti.
Petci u korizmi donose svoje male dileme. Poziv na večeru ili slavlje može izazvati unutarnju borbu između gostoljubivosti i posta. No Crkva je uvijek naglašavala razboritost i ravnotežu, dopuštajući vjernicima da takve situacije prožive bez nepotrebne tjeskobe.
U pozadini tih pitanja često se krije pogrešno shvaćanje odnosa između radosti i pokore. One nisu suprotnosti. Korizma nas ne poziva da budemo mračni, nego budni i svjesni. Žrtve koje činimo trebaju produbiti naš pogled na život, a ne ugasiti radost.
Zajednički obrok, druženje s prijateljima ili slavlje rođendana mogu se sasvim prirodno uklopiti u život vjere.
Možda je zato najmirniji odgovor i najjednostavniji: prihvatiti poziv, proslaviti rođendan, živjeti korizmu iskreno – ali bez dramatiziranja.
Jer život, usprkos našoj pretjeranoj ozbiljnosti, uvijek iznova nudi razloge za zahvalnost.
