Otvaranje Svetih vrata u povijesti
Podsjetimo se počevši od Svete godine 1900., kroz kronike dnevnika L’Osservatore Romano, na neke trenutke svečanosti otvaranja Svetih vrata. Obredne riječi i trenutci tišine i ganuća u kojima Papa, sâm i prvi, prelazi prag i otvara Jubilej
Jedna od simboličnih slika svakog jubileja jest slika Pape kako prelazi prag Svetih vrata. Riječ je o slici koja se učvrstila, dubokim korijenima, u srednjem vijeku. Prvi hodočasnik koji prijeđe prag uvijek je rimski biskup. Prema opisu koji je 1450. godine dao Giovanni Rucellai iz Viterba, papa Martin V. je, 1423. godine, prvi put u povijesti jubilejskih godina otvorio Sveta vrata. Tada je to učinio u bazilici svetoga Ivana Lateranskoga. U vatikanskoj je bazilici otvaranje Svetih vrata potvrđeno, prvi put, na Božić 1499. godine. Papa Aleksandar VI. želio je da se otvore ne samo u Svetom Ivanu Lateranskom, nego i u drugim rimskim bazilikama, piše Vatican News.
Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Iz Evanđelja po Ivanu).
Otvaranje Svetih vrata
Papino otvaranje Svetih vrata označava početak Jubileja. Sveta godina 2025. koja je pred otvaranjem uključuje, nakon tog obreda, slavlje svete mise, u noći Gospodinova Rođenja, u vatikanskoj bazilici. Zid koji zatvara Sveta vrata s unutarnje strane razbijen je prošlih dana i izvađena je metalna kutija u kojoj se nalazi ključ za otvaranje vrata. Papa na simboličan način gura vrata, a iz sigurnosnih se razloga odustalo od uporabe čekića kojim su udarali po ciglenoj pregradi koja ih je nekoć zatvarala s vanjske strane bazilike. Nakon obreda koji predvodi Papa, vrata ostaju otvorena tijekom cijele godine kako bi omogućila prolaz hodočasnicima. Tom se gestom može u potpunosti doživjeti oprost vezan za Svetu godinu. Prijeći taj prag također znači da je vlastiti put obraćenja zapečaćen susretom s Kristom, “vratima” koja nas spajaju s Ocem. Jubileji su dio duboke povijesti vjere koja otvara svoja vrata svijetu. Put je to na kojemu se Papini koraci sjedinjuju s onima naroda Božjega, na putovima oprosta. Vratimo se svetim godinama 20. stoljeća i trećeg tisućljeća.
Jubilej 1900.
Pobijediti izazov modernizacije. To je jedna od glavnih nakana Jubileja 1900. godine. Dan otvaranja Svetih vrata je 24. prosinca 1899. Od ranih jutarnjih sati, piše L’Osservatore Romano u božićnom izdanju, uočava se “neobična animacija” iz svakog dijela grada. Gospodske kočije kardinala, biskupa, diplomata i prinčeva kreću “prema najvećem hramu kršćanstva”. Stižu također brojni hodočasnici, pješice ili vozilima “omnibus” za javne usluge. Papa Leon XIII. “prvi i jedini” prolazi kroz vrata i ulazi u baziliku. Po završetku obreda otvaraju se ulazi, omogućujući pristup vjernicima.
Sveta godina 1925.
Dana 24. prosinca 1924., na Badnjak, “otvaraju se, rukama Pija XI. Sveta vrata u vatikanskoj bazilici“. Svečanim obredom, pišu novine Svete Stolice opisujući taj dan, “započela je Sveta godina”. Obred se odvija u trijemu bazilike svetog Petra: lijevo od Svetih vrata smješteno je Papinsko prijestolje, ispred tribina suverena. U dnu trijema ističe se zbor Papinske glazbene kapele. Ispred Konstantinova kipa, prije ulaska u trijem bazilike, Papa se penje na nosiljku, nadvišenu baldahinom. Nakon pjevanja “Veni Creator”, Pio XI. pristupa Svetim vratima i, dobivši čekić koji su darovali biskupi katoličkog svijeta, tri puta udara u Sveta vrata izgovarajući obredne riječi. Potom prelazi prag i započinje Jubilej.
Jubilej 1933.
Povodom 1900. obljetnice Isusove smrti najavljen je izvanredni jubilej. Za Svetu godinu 1933. u Rim je stiglo više od dva milijuna hodočasnika. Otvaranje Svetih vrata 3. travnja te godine, označio je početak Jubileja Otkupljenja. Tijekom cijeloga dana, izvještava L’Osservatore Romano, „priljev [ljudi] u Sveti Petar, Sveti Ivan [Lateranski], Sveti Pavao, Svetu Mariju Veliku bio je golem”. Nekoliko sati nakon inauguracijske svečanosti Pio XI. primio je u posebnu audijenciju 500 hodočasnika iz milanske nadbiskupije koji su došli u Rim sudjelovati na otvaranju Svetih vrata. U tom prvom hodočašću u Svetoj godini, podsjeća dnevnik Svete Stolice, bilo je “predstavnika najrazličitijih radnih aktivnosti”, uključujući željezničare, uredske službenike, električare.
Sveta godina 1950.
Dan je 24. prosinca 1949. Kršćanski svijet, kako piše L’Osservatore Romano na naslovnici na Božić, “raduje se iznimnom daru milosti”: papa Pio XII. otvara, s tri udarca čekića, Sveta vrata. Papa ima na sebi bijelo svileno ruho, albu, štolu, plašt i bijelu mitru. Najprije odlazi u Sikstinsku kapelu, dok su ispred njega članovi Svetog kolegija, na klanjanje Presvetom Sakramentu. Potom započne himan “Veni Creator” te silazi do Konstantinova kipa.
Pio XII. tada ulazi u trijem bazilike i prima čekić. Prvi put udara u Sveta vrata pjevajući stih: “Aperite mihi portas Justitiae”. Papa zatim drugi put udara u Vrata pjevajući “Introibo in domum tuam, Domine”. Sljedeći je udarac čekića popraćen riječima: “Aperite portas quoniam nobiscum est Deus”. Nakon tog trećeg udarca pada zid Svetih vrata. Papa, koji u lijevoj ruci drži svijeću, simbol vjere i milosrđa, ide naprijed nepokrivene glave i intonira “Te Deum”. Papa Pacelli prvi prelazi prag. Deset je sati i pedeset i pet minuta i otvara se Jubilej.
S Trga svetog Petra dopire jeka gromoglasnog pljeska. U kapeli Presvetoga Trojstva Pio XII. se potom obraća predstavnicima nadbratovština i bratovština grada: “Prema starom običaju, povjeravamo vama, ljubljena djeco, čuvanje Svetih vrata tijekom upravo započetoga jubileja. Tako ćete imati sreću biti neposredni svjedoci jednog od onih povlaštenih vremena milosti, u kojima se Vječni grad i katolički svemir nalaze ujedinjeni u bratskom poljupcu Kristova mira”.
Jubilej 1975.
Sveta godina 1975. posvećena je pomirenju. Obred otvaranja Svetih vrata, u božićnoj noći 1974., počinje ulaskom pape Pavla VI. Nakon pjesme zaziva Duha Svetoga, podsjeća L’Osservatore Romano koji izvještava o tom danu, Papa pristupa Svetim vratima. Kardinal viši pokornik daje mu čekić. Pavao VI. tri puta udara na Vrata i pjeva, naizmjence s narodom, stihove koji započinju riječima: “Otvorite mi vrata pravde”.
Nakon što je završeno pjevanje, Papa se vraća na katedru i u tom se trenutku uklanjaju Sveta vrata. Četiri pokorničara mažu dovratnike vatikanske bazilike svetom vodom. Papa poklekne na pragu Svetih vrata i, držeći u ruci pastoralni križ, prelazi preko praga. U trenutku otvaranja, kako se vidi na tadašnjoj snimci, odozgo je pao komad žbuke koji je dotaknuo Pavla VI., na sreću bez ikakvih posljedica. Ta je okolnost dovela do izmjene obreda te je zid koji je zatvarao vrata od tada izgrađen unutar bazilike.
