Kardinal Vinko Puljić slavi 30 godina kardinalske službe
Kardinal Vinko Puljić, umirovljeni vrhbosanski nadbiskup, slavi 30 godina otkako ga je papa Ivan Pavao II. 26. studenoga 1994. godine uvrstio u Zbor kardinala.
“Mene imenujući kardinalom, htio je ojačati glas Crkve”, rekao je kardinal za HKR.
Prisjetio se početaka kada su svi računali na njegovu službu: “Kod formiranja Međureligijskog vijeća i kod odnosa s međunarodnom zajednicom svi su računali na to što ću reći. Zato sam se pomalo i bojao, hoću li imati pameti za takav jedan turbulentan stav.” Rekao je kako je ispočetka doživio prihvaćanje, a s vremenom su se pojavile i nesuglasice, jer su, kaže, njegovi stavovi drugima smetali. “Bila su to načela vjere i morala, a i danas običan svijet te moje stavove susreće s poštovanjem. Mnogi znaju reći: Hvala ti, ja sam zbog tebe danas živ!”, ističe.
Bila su to načela vjere i morala, a i danas običan svijet te moje stavove susreće s poštovanjem.
Prisjetio se 1997. i prvog dolaska Ivana Pavla II. u Sarajevo. “Kada je papa 1994. trebao doći u Sarajevo, pa su mu međunarodne snage to spriječile, mene je u Zagrebu, kad je išao na grob Alojzija Stepinca, zagrlio i rekao: ‘Pokazat će papa’. Nisam shvatio, on je poslao nuncija mons. Monterisija koji je donio pismo u kojem papa javlja da me odlučio imenovati kardinalom. Mislio sam si: ‘Kud ću ja ovako mali iz BiH’, ali sam to prihvatio”, rekao je i dodao kako ih je Papa kardinalima kreirao u Dvorani Pavla VI., a prsten, koji i danas nos, stavio mu je u bazilici.
“On je time htio, kroz moju osobu, da njegov glas bude prisutan u BiH. Nije u pitanju moja osoba, već Crkva koja je bila u opasnosti da je istrijebe. Mene imenujući kardinalom, htio je ojačati glas Crkve”, naglašava mons. Puljić.
Nije u pitanju moja osoba, već Crkva koja je bila u opasnosti da je istrijebe.
Govoreći o iskustvu konklava rekao je kako je to za njega posebno iskustvo katoliciteta i prilika da se Crkvu doživi iznutra. “Skupljeni s različitih kontinenata, različite boje, kulture i jezika disali smo duhom Crkve, duhom Evanđelja i to je ono što je moju vjeru jačalo”, istaknuo je.
Gledajući unatrag na svoj život i službu koju je vršio, mons. Puljić osjeća duboku zahvalnost: “Bogu sam zahvalan za sve milosti koje mi je dao, da sve ove godine mogu obilaziti župe, razgovarati s ljudima, propovijedati, a onda i kao kardinal snositi odgovornost prvog čovjeka Crkve u Bosni i Hercegovini. Bogu sam zahvalan jer su se mnogi za mene molili. Božji je to dar, a ne moja zasluga.”
Božji je to dar, a ne moja zasluga.
Umirovljeničke dane mons. Puljić provodi u domu za koji kaže da ima prekrasan ambijent i brižno osoblje. “Ovo je za mene divno vrijeme da prebirem prošlost i molim za budućnost. Imam vremena za molitvu, a ujedno i bogato životno iskustvo podijeliti s ljudima koji sa mnom razgovaraju”, zaključio je.
