8 stvari koje možda ne znaju svi o životu sv. Padre Pija – Jedna je doista posebna
Postoje neki aspekti života sv. Padre Pija koje možda ne znaju svi. Jedno od toga je vrlo specifično.
Mnogo je stvari i činjenica koje su o njemu izrečene i ispričane, od kojih neke još uvijek nemaju objašnjenje, jer su dio otajstva Božjega koje je imao i ima o njemu. Ali postoje, umjesto toga, neki drugi važni aspekti života ovog sveca koji su prekrasni i treba ih zapamtiti.
Mnogi su se uvijek pitali: ali što je to što privlači toliko ljudi liku Padre Pija? Odgovori mogu biti različiti. Pokušajmo sada analizirati neke važne korake u njegovom životu kako bismo pokušali dati odgovor na to pitanje. Padre Pio je i danas, mora se reći, jedan od najpoznatijih svetaca u svijetu.
Kad govorimo o Padre Piju iz Pietrelcine, mogu postojati mnoga i različita svjedočanstva onih koji su ga poznavali, koji mu se svakodnevno mole, koji su iskusili njegovu prisutnost i nakon njegove smrti ili koji su jednostavno čuli za njega. Sveti fratar sa stigmama jedan je od najmoljenijih svetaca u svijetu, a samostan San Giovanni Rotondo je među mjestima s najvećim brojem hodočasnika. I za života i nakon smrti, Padre Pio je ostavio svoj trag: neizbrisiv trag koji će, kako mu je Bog ucrtao, teško moći biti izgreban ili zaboravljen.
Kao što rekosmo na početku, postoje različita svjedočanstva koja bi se mogla ispričati o njemu, ali pitanje koje se najspontanije nameće jest: koliko znamo o Padre Piju?
Postoji li nešto, neki trenutak u njegovom životu što još ne znamo? Ima nekih aspekata koje, iako su naširoko poznati, vrijedi još više i detaljnije analizirati u vezi sa svetim fratrom. Počnimo od najljepšeg, ali najbolnijeg dara koji je Padre Pio primio: od stigmi. Sveti fratar ih je primio 20. rujna 1918. Bio je u crkvi, intenzivno se moleći kada mu je Gospodin odlučio dati svoje svete rane, koje je fratar nosio utisnute kroz cijeli život na svojim rukama, nogama i bokovima do kraja svojih dana .
Druga, većini poznata stvar o svetom fratru je njegova stalna borba s đavlom. Tijekom svog života imao je i nebeske vizije i “konstantne napade i uznemiravanja” čak i od Sotone. Prava stalna borba, kako i otac Amorth pripovijeda u jednoj od svojih knjiga, tolika da su “demoni koji su pokušali zarobiti njegovu dušu”.
Unatoč svemu, Padre Pio nikada nije odustajao i uvijek je polagao svoje povjerenje u Boga, a tiče se jednog od najbolnijih trenutaka u povijesti čovječanstva u cjelini. Nakon američkog iskrcavanja na područja južne Italije, tada okupirane od strane nacista, isti Amerikanci pokušali su napasti i gradić San Giovanni Rotondo. Dok su se približavali, spremni baciti bombe, fratar u smeđem habitu pojavio se ispred njihovih zrakoplova i svi pokušaji lansiranja su propali.
Četvrta stvar je dar bilokacije. Postoje mnoga svjedočanstva koja govore o prisutnosti Padre Pija na više mjesta u isto vrijeme. Postoji posebno jedna epizoda, kojoj su svjedočila njegova subraća: ona kad su ga vidjeli kako moli vani, znajući da je umjesto toga u svojoj ćeliji.
Peta stvar je briga za bolesne i one koji pate kako tijelom tako i duhom. Osnivanje bolnice “Casa Relief of Suffering”, samo zahvaljujući pomoći dobročinitelja, bila je jedna od najvećih pobjeda za Padre Pija kao i za sve one koji su mu se povjerili.
Šesta stvar je povezana, pomalo, s prethodnom točkom. Briga za one koji su bili u potrebi, osobito za duše, osobito za one koji su bili daleko od Božje milosti, zapravo je ispovijedao od 12 do 15 sati dnevno, a da se nije umorio. Imao je sposobnost čitanja srca onih koji su klečali pred njim tražeći oprost: „Ispovijed je čišćenje duše. Morate to učiniti barem jednom tjedno. Ne želim da se duše klone ispovijedi dulje od tjedan dana” – rekao je.
Sedma stvar je ono što je i danas najpoznatije: njegovo neprestano davanje čuda. Dobro znamo da su sveci vrata do Boga za čuda i Padre Pio je donio zahtjeve prijestolju Svevišnjega, da im se udovolji.
Osma stvar, možda najposebnija i najmanje poznata, tiče se stigmi svetog fratra. Detalj je to, ne beznačajan, kojeg je možda malo tko svjestan. Stigme, znak Kristove muke utisnut na dlanu ruku Padre Pija i koje su ostale otvorene sve do njegove smrti, nakon čega su nestale bez ožiljaka, odavale su nebeski miris cvijeća, o čemu su do nas došla bezbrojna svjedočanstva, koji su u mnogima definirali “mirisom svetosti” Padre Pija.
