Kako povratiti svoje nedjelje u užurbanom svijetu
Vraćanje nedjelje odnosi se na prihvaćanje odmora i bogoslužja kao bitnih za naše živote, a ne luksuza kojima se prepuštamo samo kada i ako je to zgodno.
U današnjoj kulturi neprestanog kretanja nedjelje često, nažalost, gube svoj identitet. Užurbanost svakodnevnog života napada Gospodnji dan odmora, ostavljajući malo mjesta za bilo što – razmišljanje, molitvu, prijeko potrebne hobije, odmor ili vrijeme s obitelji – osim briga vezanih uz posao. Naša opsjednutost produktivnošću i popratni konzumerizam doveli su nas do toga da vjerujemo da je odmor, besposlica ili jednostavno nemanje što raditi nešto pogrešno, možda čak i grešno. Vrijednost poistovjećujemo s neprestanom aktivnošću, a time si uskraćujemo dublje značenje odmora, piše portal Aleteia.
Ipak, katolička nas tradicija, u svojoj mudrosti, nastavlja pozivati da ponovno proglasimo nedjelju kao Dan Gospodnji – odvojeno vrijeme. Tradicija svetkovanja nedjelje ima biblijske korijene. Nalazi svoju najeksplicitniju formulaciju u Trećoj zapovijedi: “Sjeti se da svetkuješ dan subotnji” (Izl 20,8). Od najranijih dana Crkve, nedjelja se obilježavala kao dan za slavlje Kristova uskrsnuća i za odmak od svjetovnih težnja kako bi se napravilo mjesta za duhovno i relacijsko. Za mnoge, međutim, nedjelja je postala nerazlučiva od bilo kojeg drugog dana u tjednu – puna poslova, obveza i neprestanog zujanja digitalnih stvari koje odvlače pažnju.
Povratak nedjelje počinje prilično jednostavnom promjenom perspektive. Umjesto da je vidimo samo kao još jedan dan za nadoknađivanje posla ili kućnih obaveza, nedjelji možemo pristupiti kao daru, stanci koju je Bog ugradio u inače monoton ritam naših života. To je poziv da se odmaknete od buke i pronađete odmor – fizički, duhovni i emocionalni. Prisustvovanje misi (kulminacija nedjelje) utemeljuje nas u ovom pomaku, pružajući nam drugačiji horizont: naši životi nisu predviđeni da budu provedeni u neprestanoj proizvodnji i potrošnji.
Nakon mise, nedjelje se mogu povratiti pojednostavljivanjem aktivnosti. Potrudite se da odvojite vrijeme za mirno razmišljanje – sami. To može biti šetnja prirodom, čitanje Svetog pisma ili druženje sa spisima omiljenog sveca. Usporavanje i provođenje vremena sami s vremenom nam omogućuje da budemo prisutniji Bogu i drugima.
Pronalaženje radosti
Za one s obiteljima, povrat nedjelje također znači djeci pokazati radost i važnost ovog posebnog, svetog vremena. Razmislite o tome da odvojite vrijeme za poseban obiteljski obrok, bez svakodnevnih elektroničkih smetnji poput telefona i televizije, gdje teče razgovor i produbljuju se odnosi. Shvatite to kao način da izgradite trajna, relevantna sjećanja za svoju djecu. U svijetu koji često cijeni produktivnost iznad svega, pokazivanje da su nedjelje drugačije može usaditi osjećaj ravnoteže i dublje povezanosti s vjerom.
U konačnici, vraćanje nedjelje znači prihvaćanje odmora i bogoslužja kao bitnih za naše živote, a ne luksuza kojemu se prepuštamo samo kada i ako je to zgodno. Svjesnim naporom da poštujemo ovaj dan, stvaramo prostor za Boga da djeluje u nama, podsjećajući se da nismo stvoreni samo za rad, već i za zajedništvo s njim.