Fra Goran Azinović: Moj Bog ne kažnjava, Bog je Ljubav, Bog je i danas prisutan u mojoj razrušenoj i poplavama i olujama uništenoj zemlji
Nikad neću povjerovati u svijet u kojem Bog kažnjava. Moj Bog ne kažnjava, Bog je Ljubav. On je Emanuel ili s nama Bog. Bog je uvijek s nama.
Bog je i danas prisutan u mojoj razrušenoj i poplavama i olujama uništenoj zemlji. Moj Bog je prisutan u svim suzama i patnjama ljudi, moj Bog je uvijek tu. Moj Bog je također bio pogođen poplavama mržnje, i njega je bujica zavisti odnijela na križ. Moj Bog nijednog trenutka nije ispustio ruku ljudi koje je voda nosila, ni ruke onih koji su stradali u odronu. Patnja i zlo su tajna, a ljudi u to ne mogu prodrijeti, no u svim patnjama svijeta i ti možeš biti čovjek.
U mojoj zemlji vladaju prirodne oluje, a u drugim zemljama svijeta caruju oluje oružja i čelika; padaju kiše vodenih kapi i kiše čeličnih metaka. Te tužne kiše padaju na blagdan svetog Franje Asiškog, koji je bio brat svih ljudi i stvorenja. Zar si zaboravio ljubiti brata vjetra i sestru Zemlju, zar si zaboravio ljubiti bistru vodu koja te čisti? Jesi li zaboravio ljubiti brata čovjeka? Je li tvoj jedini odgovor mržnja? Zar je u ovome svijetu nestalo ljubavi?
U to nikad neću povjerovati, jer ljubav i danas itekako postoji! Živa je! I danas će nečije ruke iskopavati mulj i tražiti preživjele, možda baš ruke brata čovjeka… I danas će netko u svoj dom pustiti izbjeglu osobu, obitelj ili djecu. I sȃm sam bio izbjeglica, a i moj Bog je bio izbjeglica u Egiptu. I njemu je nekoć netko otvorio vrata svog doma. Tragedije ne postoje da bi ljudi mogli reći da je pobijedila mržnja i zlo, već upravo suprotno – tek tada uskrisava ljubav. Ljubavi, dođi iznova u ovaj svijet! No, ljubav može doći samo iz tvog srca. Ljubav ne postoji nigdje, nego samo u tvom srcu.
Bog je i danas prisutan u mojoj razrušenoj i poplavama i olujama uništenoj zemlji.
I na kraju nemoj reći: „Bogu hvala, mene tragedija nije pogodila!“ Nemoj to nikad reći! To nije molitva. Dok je Pinchas Lapide boravio u koncentracijskom logoru, te večeri vojnici su ulazili u logor i odveli par ljudi u smrt. Lapide je u jednom trenutku čuo molitvu koju je izmolio neki čovjek: „Hvala ti, Bože, što nisam ja!“ Čuvši to, Lapide je rekao: „Kakva je to molitva?!“ To nije molitva! Ako ne možeš dati život za druge, daruj im barem mjesec, tjedan, dan, sat ili sekundu svoga života! Otkini barem nešto od sebe i daruj drugom pa ćeš vidjeti kako se ljubav umnaža.
fra Goran Azinović za hkm.hr
