Na konferenciji posvećenoj produbljenju novoga „Pravilnika Dikasterija za nauk vjere za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih pojava“, prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Victor Manuel Fernández pojasnio je neke dijelove dokumenta “Kraljica mira” o duhovnom iskustvu u hercegovačkom marijanskom svetištu, piše Vatican News.
“Dopuštenje za javno štovanje u međugorskom svetištu znači da postoji nešto nadnaravno, da Duh Sveti djeluje na tom mjestu, kao u slučaju Rosa Mistica u Montichiariju, čak i ako se nadnaravna vjerodostojnost ukazanja ne deklarira. Neke Gospine poruke mogu biti nadnaravne, pomiješane s drugima koje to nisu. Ne kažemo da Duh djeluje ‘preko’, jer bi to značilo potvrditi nadnaravnost, nego ‘usred’, a to već znači posebno djelovanje Duha u tome mjestu”, tako je kardinal Victor Manuel Fernández, prefekt Dikasterija za nauk vjere, pojasnio ove i druge detalje dokumenta “Kraljica mira” o duhovnom iskustvu u malom hercegovačkom mjestu, objavljenog prošli tjedan, na konferenciji posvećenoj produbljivanju novih „Pravilnika Dikasterija za nauk vjere o postupanju u razlučivanju navodnih nadnaravnih pojava“ koju je organizirao Međunarodni opservatorij za ukazanja i mistične pojave pri Papinskoj međunarodnoj marijanskoj akademiji (PAMI).
U svom je govoru argentinski kardinal pojasnio je neke točke dvaju dokumenata, polazeći od novih Normi koje su na snazi od 19. svibnja. Pojasnio je značenje šest odrednica u slučaju navodnih ukazanja, od Nihil Obstata do Declaratio de non supernaturalitate, te je želio odgovoriti na pitanje brojnih međugorskih poklonika. Koji su se pitao zašto se u dokumentu “Kraljica mira” nije slijedio prijedlog o proglašenju nadnaravnosti “Ruinijeve komisije”. Fernández je objasnio da je ova izjava “uvijek moguća”. Ali nakon 45 godina, tijekom kojih “vjernicima nikada nije ponuđeno pojašnjenje poruka, koje su ipak čitane i meditirane”, čekajući objavu nadnaravnosti, bilo je važno umiriti ih da su u Crkvi, “pratnju i odobriti javno štovanje”. Danas, ”to je Papi dovoljno”.
Kardinal je zatim istaknuo da riječi Note, “Bog je prisutan i djeluje u našoj povijesti”, daju smisao svemu što slijedi, pa je tako “moguće da se Bog čini prisutnim na izvanredne načine” ukazanjima i čudesima. Ponovio je kako je rad Dikasterija na postizanju ovih normi bio “vrlo naporan”. U ovih 45 godina, podsjetio je, “bilo je 3500 beatifikacija, koje pretpostavljaju čudo, a samo 3 ili 4 proglašenja nadnaravnosti”. No, i oko njih postoje dvojbe, želio je istaknuti.
Rizik predugog čekanja službene izjave o navodnim ukazanjima je, smatra kardinal Fernández, “da ljudi godinama idu bez vodstva na mjesta navodnih ukazanja, bet dopuštenja, a to nije dobro. Problemi su često povezani s činjenicom da su navodni vidioci još uvijek živi” i ne zna se kako im reći da pričekaju s objavom novih vizija prije nego što se procijene prethodne. A onda opasnost da se kaže: “Ovo su poruke koje želi Bog, a prenesene preko Gospe”. Oni imaju golemu vrijednost: “Tko će onda ići čitati crkvene oce – pitao se Fernández – koji nisu rekli da su imali vizije?
Stoga je prefekt Dikasterija za nauk vjere želio pojasniti da izjava nadnaravnosti „nije Papino nepogrešivo učenje i vjernici nisu obvezni vjerovati u to. Zato vjerujemo da to nije mužno.” Podsjetio je da za mnoga svetišta u svijetu, pa i nacionalna, poput Gospe od Lujana u Argentini, nikada nije bilo proglašenja nadnaravnosti, ističući da “nulla osta” za Međugorje znači tri stvari. Prvo, dati mirnoću vjernicima koji znaju da ih Crkva sada prati; drugo, dopuštenje za javno štovanje, a ne samo za hodočašća, i znači da se sada “može graditi crkva ili kapelica s tim nazivom” u cijelome svijetu. I treće, korisna pojašnjenja za vjernike “tako da oni koji čitaju poruke budu praćeni, i postoje aspekti koje treba ispravno protumačiti”. U malom hercegovačkom mjestu za kardinala su bili važni duhovni plodovi, ali i neke poruke. Povjerio je da ga je zadivila pobožnost Gospe Žalosne od Chandavile u Španjolskoj, “gdje je vidjelica osjetila poljubac i zagrljaj Djevice”.
Sa svoje strane, fra Stefano Cecchin, predsjednik Papinske međunarodne marijanske akademije, podsjetio je da je PAMI, od svog utemeljenja 1946., “posebnu pozornost posvetila temi marijanskih ukazanja koja su značajno obilježila povijest Crkve”. Marija koja se ukazuje i nekršćanima, nositeljica dijaloga među vjerama i inkulturatorica Evanđelja. Najbolji primjer je onaj Djevice od Guadalupe. I u Međugorju se Marija poziva na Evanđelje, pojasnio je. Potom je istaknuo probleme koji su se pojavili u više od pedeset godina istraživanja, a koji su istaknuti na Međunarodnom mariološkom kongresu 2020., a povezani su s “nedostatkom pravog poznavanja katoličkog nauka o Majci Gospodinovoj” koji je, kako je rekao sveti Pavao VI., ključ “za točno razumijevanje otajstva Krista i Crkve”. Drugi vatikanski sabor zapravo uči da je Marija “uzor Crkve”.
Ali danas ovaj nedostatak znanja vodi, prema fra Stefanu Cecchinu, do raskola između mariologije i crkvene misli i stanovite popularne Marianità, one mnogih skupina i udruga, osobito u obje Amerike, “koje koriste Marijin lik za širenje poruke i upotreba koje nisu u skladu s evanđeoskom porukom, gotovo uvijek temeljene na navodnim privatnim objavama”. I kritizirao je “umnožavanje širenja pojava, vizija, proročanstava koja koriste Marijin lik da napadnu Papu, Crkvu, crkvene vlasti, učiteljstvo, institucije s apokaliptičkim porukama, a ne da bi stvorili nadu u pobjedu” Bezgrješnog Srca Marijina nego pobudili strah.”
Ovu konferenciju organizirao je Međunarodni opservatorij za ukazanja i mistične pojave pri Papinskoj međunarodnoj marijanskoj akademiji (PAMI) u suradnji s Papinskim sveučilištem Antonianum, Papinskim teološkim fakultetom Svetog Bonaventure i Papinskim teološkim fakultetom Marianum.
