Je li česta ispovijed doista potrebna?
Crkveni zakon zahtijeva od nas ispovijed teških grijeha barem jednom godišnje. Mnogim katolicima je to teško, pa bismo trebali istražiti razloge za ovu zapovijed.
Katekizam Katoličke Crkve primjećuje da “ispravljanje stvari” s Bogom uspostavlja temelj na kojem pravilno gradimo ili ponovno gradimo međusobne odnose (vidi br. 1455-1458). Priznanje krivnje je način da gledamo na sebe onako kako to Bog gleda. Ovo nije poziv na samokažnjavanje, već način da prepoznamo Božje milosrđe prema nama i da nas potakne da to isto milosrđe iskazujemo drugima. Takvo pomirenje osigurava našu spremnost za Euharistiju (vidi Katekizam, br. 2042) i također nas osposobljava za naviještanje Evanđelja.
“Da bi poruka spasenja mogla pokazati snagu svoje istine i sjaja pred ljudima, mora biti potvrđena svjedočanstvom života kršćana” (br. 2044).
Zašto oklijevamo poslužiti se sakramentalnom ispovijedi? Strah?
Ako je tako, mogli bismo pristupiti svećeniku izvan ispovjedaonice i objasniti svoju nevoljkost. On će sigurno biti suosjećajan. Moramo se sjetiti Krista punog ljubavi koji nas želi dočekati. Sveti Augustin je napisao: “Tko god prizna… griješi… već radi s Bogom… Uništi ono što si napravio, tako da Bog može spasiti ono što je napravio.”
