Kako nam Bog obećava dati sve bitne stvari u životu
Iako je Bog obećao da će se pobrinuti za naše duhovne i materijalne potrebe, to ne znači da smo besposleni promatrači. Bog je velikodušan, dobar i milosrdan, uvijek nastoji osigurati svoju djecu.
Isus je često govorio o dobroti svog nebeskog Oca i kako se brine za sve naše bitne potrebe:
Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za svoj život, što ćete jesti ili što ćete piti, ni za svoje tijelo, u što ćete se obući. Nije li život više od hrane, a tijelo više od odjeće? Pogledajte ptice nebeske: niti siju, niti žanju, niti sabiraju u žitnice, a ipak ih vaš Otac nebeski hrani. Niste li vi vredniji od njih? Matej 6:25-26
Kruh svagdašnji
Pritom nam Bog ne daje jednostavno hranu kao da je duh koji pucne prstom i učini da se kruh pojavi na našem tanjuru. Pozvao nas je na suradnju u zbrinjavanju naših potreba i ne želi da budemo besposleni. Katekizam Katoličke Crkve komentira ovu stvarnost u svom dijelu Oče naš: “Kruh naš”: Otac koji nam daje život ne može ne dati nam hranu potrebnu za život – sva odgovarajuća dobra i blagoslove, materijalne i duhovne. U Govoru na gori Isus inzistira na sinovskom povjerenju koje je u skladu s providnošću našega Oca. On nas ne poziva na besposličarenje, već nas želi osloboditi mučne brige i zaokupljenosti. Takvo je sinovsko predanje djece Božje. KKC 2830
Sveti Pavao posebno je proširio ovu duhovnu stvarnost u svojim poslanicama Solunjanima: Sada vam zapovijedamo, braćo, u ime Gospodina našega Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji živi u lijenosti i ne po predaji koju ste primili od nas. Jer vi sami znate kako nas trebate nasljedovati; nismo bili besposleni dok smo bili kod vas, nismo ničiji kruh jeli bez plaćanja, nego smo s mukom i radom radili noć i dan, da nikoga od vas ne opteretimo. To nije bilo zato što nemamo to pravo, nego da vam našim ponašanjem damo primjer za oponašanje. Jer još dok smo bili s vama, dali smo vam ovu zapovijed: Tko neće raditi, neka ne jede. 2. Solunjanima 3,6-10
Ključna pouka iz svega ovoga je da se trebamo pouzdati u Boga. Trebamo marljivo raditi za kruh svoj svagdašnji, ali u isto vrijeme ne biti zabrinuti, znajući da je naš Bog velikodušan i da želi ono što je najbolje za nas.
