Ovo je najmoćnije oružje svetog Mihaela protiv Sotone
Dok volimo zamišljati svetog Mihaela kao hrabrog ratnika, koji mačem obara Sotonu, njegovo najveće oružje bila je vrlina koju Sotona najviše mrzi.
U zapadnoj umjetnosti, sveti Mihael Arkanđeo najčešće se prikazuje kao moćni ratnik, koji uništava žestokog zmaja ili odvratnu mitsku zvijer. Zbog toga se može činiti da sveti Mihael koristi silu kako bi uništio svoje neprijatelje. Međutim, neki duhovni pisci ističu da je sveti Mihael najponizniji od Božjih anđela.
Alban Butler napisao je u svojoj knjizi “Životi otaca, mučenika i drugih glavnih svetaca” da je glavna vrlina svetog Mihaela bila poniznost: Sveti Mihael zaustavio je [Sotoninu] drskost, ne zapovijedajući mu u svoje ime, nego s poniznošću, nagovještavajući mu Božju zapovijed da odustane, piše Aleteia.
Butler ovo čini još izravnijim tvrdeći da je Michael ovako pobijedio Sotonu: On nije samo zaštitnik crkve nego i svake vjerne duše. On je poniznošću pobijedio đavla; uključeni smo u isti rat. Ruke su mu bile poniznost i žarka ljubav prema Bogu. Isto mora biti i naše oružje. Ovog arkanđela trebamo smatrati svojim vođom pod Bogom i hrabro se oduprijeti đavlu u svim njegovim napadima, da zavapimo: “Tko se može usporediti s Bogom?”
Sotonina slabost
Kao što filozof Peter Kreeft ističe u svojoj knjizi The Philosophy of Tolkien, “Slabost zla je što ne može pobijediti slabost. Bez obzira koliku moć zlo ima, ono uvijek biva pobijeđeno slobodnim odricanjem moći s ljubavlju. Može se pobijediti… kao što je bilo na Kalvariji: mučeništvom.”
Biskup Thomas Olmstead napisao je u članku drevnu tradiciju da Sotona “nema koljena”: Prema Abba Apollonu, pustinjskom ocu koji je živio prije otprilike 1700 godina, đavao nema koljena; ne može kleknuti; on ne može obožavati; ne može moliti; može samo prezirno pogledati preko nosa. Bit zla je bit zla (usp. Iz 45,23, Rim 14,11). Ako želimo oponašati najveću snagu svetog Mihaela, trebamo kleknuti u poniznosti pred Bogom, boreći se protiv Sotone s onim što bi svijet nazvao “slabošću”.