Udruženje egzorcista: Zjevanje u molitvi može značiti opsjednuće
Udruženje egzorcista: Zjevanje u molitvi može značiti opsjednuće. U knjizi, koju je za hrvatsko tržište priredila nakladnička kuća “Figulus” iz Koprivnice, nalaze se detaljne upute za sve koji se bave područjem opsjednuća i egzorcizma, koje često intrigira javnost, za Večernji list piše Darko Pavičić.
Odnio vrag šalu! Tako bi prosječan čitatelj mogao komentirati štivo koje je ovih dana objavljeno pod nazivom “Smjernice za službu egzorcizma u svjetlu važećeg obrednika”, koje je priredilo Međunarodno udruženje egzorcista i namijenilo ih svim egzorcistima u svijetu, a za hrvatsko tržište priredila nakladnička kuća “Figulus” iz Koprivnice. Naime, radi se o vrlo detaljnim uputama za sve koji se bave područjem opsjednuća i egzorcizma, koje vrlo često intrigira javnost.
Široj javnosti zacijelo će najzanimljiviji biti onaj dio knjige koji odgovara na pitanje kako prepoznati i razlučiti psihičke probleme od duhovne okuženosti. Odnosno, kako prepoznati je li netko opsjednut zloduhom. To se može otkriti po ponašanju osobe, ali i njezinim problemima s osjetilima, od vida, sluha i njuha, pa sve do prehrane i promjena u ponašanju.
“S obzirom na đavolsko posjednuće, znakovi koji se mogu povezati s unutarnjim osjetilnim sposobnostima osjetilnog pamćenja mogu biti sljedeći: kada netko iznenada i bez ikakve prethodne bolesti, zaboravi sve ono u čemu je bio odgovarajuće i savršeno obrazovan i poučen (npr. u znanosti, umjetnosti itd.) ili kada netko nakon što je izložio, objasnio, prokomentirao mnogo toga (bilo konfuzno, bilo organizirano, ali uvijek iznad svojih intelektualnih sposobnosti, naobrazbe i profesije), iznenada se promijeni i više se ne sjeća ničega što je prethodno bio rekao”, navode “Smjernice”.
S druge strane, što se tiče đavolskog posjednuća, postoje znakovi koji se mogu povezati s ljudskim strastima. “Smjernice” navode desetak takvih znakova. Primjerice, kada “netko mentalno i tjelesno zdrav, protivno svome karakteru i svojim navikama, iznenada zavoli mračna i sumorna mjesta i želi se izolirati te kada izbjegava bliskost i društvo ljudi (roditelja, rodbine i prijatelja), ali se ne posvećuje molitvi ili razmatranju; naprotiv, kod njega dominira lijenost, obuzet je melankolijom i protivno svojim prirodnim sklonostima i uobičajenim navikama svoga temperamenta, ustraje u tome da bude sam, a da pritom prethodno nije doživio nikakvu ozbiljnu nevolju”, piše u knjizi koju je priredilo Međunarodno udruženje egzorcista.
Također, kada “netko mentalno zdrav, čestite savjesti i besprijekorna života, iznenada najstrastvenije zavoli neku osobu, s kojom prije nije vodio nikakav prijateljski razgovor, niti je ikada razmišljao o njezinoj ljepoti ili drugim osobinama i počne se ponašati – ne kao netko tko voli – nego kao luda osoba” ili pak kada “neočekivano poduzima opasne pothvate i zavoli ono što mu šteti i upravo to traži”.
Jedan od znakova može biti i iznenadno preziranje i zanemarivanje roditelja, podsmjehivanje, vrijeđanje i ne poštivanje redovnika, izrugivanje svećenicima te “biti zloban prema njima, pokazujući zadovoljstvo u tome, čineći to protivno vlastitoj volji”. Kao i kada netko “bježi od svećenika, crkve, sudjelovanja u sakramentima i svakom obliku molitve, iako je oduvijek bio pobožna osoba, praktičan kršćanin i čestite savjesti”, ali i kada se “rastuži i počne znojiti, i to u prisutnosti isključivo svećenika, a ne drugih osoba, ili tijekom sudjelovanja na svetoj misi, ili u primanju Presvetog Euharistijskog Sakramenta, kao i u drugim duhovnim vježbama”.
Jedan od znakova može biti i u slučaju onoga “tko nije bio prethodno pogođen nekom nevoljom ili progonstvom i protiv svoje vlastite volje, padne u očaj i iz tog razloga čas dere odjeću i udove, čas se udara šakama ili drugim predmetima, čas pokušava baciti se s visoka” te kada se “bez ikakva prethodnog uzroka, ljuti na sebe ili čak na roditelje, prijatelje i obitelj, i u žaru gnjeva izgovara hule na Boga, Krista, Djevicu Mariju i svece, do te mjere da zaziva demona u pomoć” piše u knjizi koju je priredilo Međunarodno udruženje egzorcista.
“Kada se neko poput bijesnog psa pjeni i škrguće zubima, ali nije lud, niti ga je pogodila kakva prirodna bolest (npr. epilepsija) ili izljev strasti. Kada muž i žena, oboje mentalno zdravi, dok su rastavljeni, žarko se vole, a čim ugledaju jedno drugoga, jedan od njih pobjegne ili se naljuti tako da drugoga udara nogama, šakama, grebe noktima, grize poput najopasnijeg neprijatelja“, navode “Smjernice”, dodajući kako dio znakova mogu biti povezani s vanjskim osjetilom vida.
Na primjer, “kada vjernik iznenada izgubi vid pa mu se vid iznenada vrati i to se događa često” ili “danju ništa ne vidi, a noću, naprotiv, dobro vidi, toliko da može bez problema čitati bez svjetla, tako da mu se dan čini kao noć i noć kao dan”.
Jedan od znakova može biti i “kada vjernik, mentalno i tjelesno zdrav, iznenada i bez razloga pokazuje strastvenu uznemirenost, ima toliko uznemiren pogled da plaši one koji ga vide, a zjenice njegovih očiju izgledaju zastrašujuće i svjetlucaju” te kad “teško može gledati u lice svećenika, a posebno egzorcista, a bjeloočnice njegovih očiju se mijenjaju na različite načine (kod ovog znaka treba obratiti pozornost osobito kada su u pitanju dojenčad i mala djeca, kod kojih se vrlo teško mogu prepoznati drugi znakovi)”.
Dakako, tu je i osjetilo sluha, pa se navodi da osobe mogu naglo promijeniti sluh, tj. naglo oglušiti i potom dobro čuti, posebice kada se slušaju duhovi sadržaji.
“Kada vjernik u prisutnosti egzorcista i tijekom faze razlučivanja, a da pritom ne proživljava stres na radnome mjestu ili ne pati od nesanice, slušajući molitve, sveta čitanja i evanđeoske odlomke, pokazuje izuzetnu dosadu (snažno zijeva) ili je jako uznemiren ili ga obuzima jaka pospanost”, navode “Smjernice” i dodaju da je jedan od znakova i kada vjernik “čuje glasove koji ga zovu i poklanja im veliku pozornost”.
“Ako prilikom zvonjenja blagoslovljenih malih i velikih zvona osobu obuzme snažno nezadovoljstvo ili nerazmjerna uznemirenost, što se ne događa prilikom zvonjenja neblagoslovljenih malih i velikih zvona”, navode kao jedan od znakova, a što po pitanju znakova koji se mogu povezati s vanjskim osjetilom okusa (ili s onim što je povezano s nutritivnim procesom) navode da “kada tjedan dana ili više netko ne jede ništa ili gotovo ništa, a svejedno je snažan, debeo i pun energije kao prije” te “kada netko, mentalno i tjelesno zdrav, izgara od vrlo jake žeđi, a ipak ne može piti nikakvu tekućinu, naprotiv, gnuša se svega što je prikladno za gašenje žeđi” piše u knjizi koju je priredilo Međunarodno udruženje egzorcista.
Zaposjednuti mogu reagirati i na sam dodir svećeničke ruke. Primjerice, neki pod svećenikovom rukom osjete nešto vrlo hladno poput leda, neki se onesvijeste i kolabiraju kao da ih je grom pogodio, neki osjete vrlo hladan vjetar koji im struji u leđa i bubrege, a nekima glava postane neizmjerno teška, dok neki imaju dojam da im je mozak prikliješten i izboden, kao da je proboden mačem.
“Neke osobe osjećaju da im gore glava i lice, a ponekad i cijelo tijelo kao da je obavijeno vatrenom parom, a neke imaju vrlo visoku vrućicu, s bolovima u glavi i slabošću i klonućem cijelog tijela (osjećaju kao da se raspadaju u komadiće)”, navode “Smjernice”, doodajući da se nekim osobama grlo toliko stisne da djeluje kao da su zadavljeni, dok se nekima u gornjem dijelu želudca ili u jednjaku “nešto miče poput lopte, kao da su crvi ili mravi ili žabe ili dlakavi pauci ili zmije”.
Jedan od znakova je i neprekidna bol u glavi bez pauza “bilo da se doživljava kao težina ili kao udarci, koje osoba osjeća kao da se radi o unutarnjem i neprekidnom perforiranju mozga ili sljepoočnica, ali koje odmah prestaju kada počne molitva i kada svećenik napravi znak križa”. Zatim, pritisak i probadanja u srcu, koje kao da je probodeno iglama te trajna bol u želucu, kratka probadanja u gornjem dijelu želuca, osjećaj probavnih smetnji ili neugodnog i teškog zalogaja hrane koji kao da guši ili davi osobu.
Znak je i “uvijek neprobavljiva hrana i često povraćanje, što se ne događa kada je hrana blagoslovljena” te “defekacija, nadutost i vrenje u trbuhu s izdahom vrlo hladnog ili vrlo toplog zraka koji se širi i osjetno nestaje”. Tu su i česte tegobe s vratom i bubrezima, koje se ne mogu objasniti organskim uzrocima piše u knjizi koju je priredilo Međunarodno udruženje egzorcista.
“Osoba osjeća kao da joj se oko dijelova tijela omotala zmija (stegnuti su) ili su joj pak očni kapci tako čvrsto zatvoreni da se jedva mogu otvoriti”, navode “Smjernice”, kao i slučajeve nesvjestice “koja se javlja u određeno vrijeme s (us)trajnom potištenošću, gađenjem prema životu, jako lošim raspoloženjem (raspoloženje sklono iritaciji i nervozi, pretjeranoj tuzi, melankoliji), tvrdoglavom šutnjom, šutljivošću i čestim uzdisanjem (kao da osoba izražava tugu ili duhovnu uznemirenost) bez očiglednog uzroka”.
Zna biti i tremora udova i posebno glave vjernika koji se javlja u prisutnosti duhovnih predmeta ili osoba te uznemirenost (ponekad ograničena, naprimjer, na donje udove) zbog koje se osoba ne može odmoriti ni na koji način, ni stojeći, ni sjedeći, ni ležeći, iako ne boluje ni od kakve bolesti.
Tu je i suhi kašalj, vrlo mučan vjerniku i drugima, bez izbacivanja sluzi, koji nikada ne prestaje “nego se pogoršava tijekom molitve ili podjeljivanja duhovnih stvarnosti, kao što su sakramenti i/ili sakramentali”. Zatim, često zijevanje sa snažnim otvaranjem usta “osobito tijekom neke lectio sacra”. Kao i iznenadna pojava kvrga (oteklina, izbočina, zadebljanja), ili rana koje krvare ili pak “znakova, brojeva, riječi, koji nastaju ili se pojavljuju brzo na nekom dijelu tijela, čiji uzrok liječnici ne mogu objasniti i koji brzo nestaju bez ikakva liječenja”.
Ovo je samo djelić iz “Smjernica za službu egzorcizma u svjetlu važećeg obrednika” koje su namijenjene kako svećenicima tako i vjernicima, a sigurno će pobuditi veliku pozornsot crkvene i ine javnosti.
