7 zanimljivih činjenica o tri mudraca koje možda niste znali
6. siječnja Katolička crkva slavi svetkovinu Bogojavljenja Gospodinova. Toga se dana spominjemo “očitovanja” očekivanog Mesije, koji se objavljuje svim narodima čovječanstva, a predstavljaju ga Tri mudraca koji su s Istoka stigli u Betlehem.
Evanđelje po svetom Mateju govori da su “ušavši u kuću vidjeli dijete s Marijom, njegovom majkom. Klanjali su se i klanjali mu se. Tada otvoriše svoje riznice i prinesoše mu na dar zlato, tamjan i smirnu” (Mt 2,11).
Evo sedam činjenica koje možda niste znali o Tri mudraca i Bogojavljenju.
1. Crkva slavi tri Bogojavljenja.
Blagdan Sveta tri kralja obično se naziva Bogojavljenje, riječ koja na grčkom znači “očitovanje” u smislu da se Bog otkriva i obznanjuje. Međutim, Crkva slavi tri očitovanja Isusova života kao Bogojavljenje: Bogojavljenje mudraca s Istoka (prikazivanje poganima), Bogojavljenje Krštenja Gospodinova (objavljenje Židovima) i Bogojavljenje sv. vjenčanje u Kani (očitovanje svojim učenicima).
2. Vjeruje se da je to drugi najstariji blagdan.
Blagdan Bogojavljenja jedan je od najstarijih kršćanskih blagdana, najvjerojatnije drugi nakon Uskrsa. Započelo je na Istoku, a zatim je došlo na Zapad u četvrtom stoljeću. Rečeno je da su izvorni kršćani slavili tri bogojavljenja na isti datum. U nekim istočnim Crkvama ovom su blagdanu čak dali slavljenički karakter rođenja Kristova, ali je taj aspekt smanjen kada je u četvrtom stoljeću dodan rimski blagdan Božić. U srednjem vijeku, Bogojavljenje je postupno postalo poznato više kao blagdan Tri mudraca.
3. Svetac je odredio datum
Sveti Euzebije iz Cezareje i sveti Jeronim u četvrtom stoljeću — kao i sveti Epifanije u šestom stoljeću — izjavili su da su kraljevi stigli vidjeti dijete Isusa prije nego što je navršilo 2 godine.
Međutim, sveti Augustin (354. n. e. – 430. n. e.) tvrdio je u svojim propovijedima o Bogojavljenju da su oni stigli 13. dana nakon rođenja Gospodinova – tj. 6. siječnja po sadašnjem kalendaru.
4. Kraljevi po tradiciji
Sveti Matej, jedini u Bibliji koji spominje mage, objašnjava da su bili s “Istoka”, područja koje je za Židove bilo područje Arabije, Perzije ili Kaldeje. Istočnjaci su doktore nazivali “magi”. “Magus” je na perzijskom jeziku značio “svećenik”, a upravo su magi (“magoi” na grčkom) bili kasta perzijskih ili babilonskih svećenika. Nisu poznavali božansku objavu kao Židovi, ali su proučavali zvijezde u želji da traže Boga. Tradicija je mudrace nazvala “kraljevima” u odnosu na psalam 72 (10-11), koji proglašava: “Kraljevi zapada i otoci plaćat će mu danak. Kraljevi Arabije i Etiopije prinijet će mu darove. “Svi će mu se kraljevi klanjati i svi će mu narodi služiti.” Ovaj se tekst trenutno u Crkvi SAD-a čita kao “Neka kraljevi Taršiša i otoka donesu danak, kraljevi Šebe i Sebe prinesu darove. Neka mu se svi kraljevi poklone, svi narodi neka mu služe.”
5. Moglo ih je biti više od tri
Sveti Lav Veliki i sveti Maksim Torinski u četvrtom i petom stoljeću govore o trojici maga, ne zato što se to temeljilo na nekoj tradiciji, već možda zbog tri dara koje evanđelist opisuje. U prvim stoljećima postoje slikovni prikazi u kojima se pojavljuju dva, četiri, šest, pa čak i osam mudraca. Međutim, najstarija freska klanjanja mudraca datira iz drugog stoljeća i nalazi se u luku grčke kapele u rimskim katakombama Priscile, a tamo se pojavljuju tri. Tri mudraca su vjerojatno imala materijal proročke prirode (neki su sugerirali da su ga dobili od istočne židovske zajednice, poput one iz Babilona) koji im je omogućio da astronomski identificiraju rođenje “Kralja Židova”. Možda su bili posebno motivirani vidjeti ga jer se u to vrijeme očekivalo da će doći univerzalni vladar iz Izraela. U svojoj knjizi “Isus iz Nazareta,” papa Benedikt XVI. objašnjava: “Od [rimskih povjesničara] Tacita i Svetonija znamo da su u to vrijeme bila prisutna nagađanja da će vladar svijeta izaći iz Judeje, očekivanje da će [židovski povjesničar ] Josip Flavije obratio se [rimskom caru] Vespazijanu, čime je našao put do careve naklonosti (usp. De Bello Judaico III, 399-408).”
6. Porijeklo njihovih imena, fizionomija i darova
Imena magova ne pojavljuju se u Svetom pismu, ali tradicija im je pripisala neka. U pariškom rukopisu iz kasnog sedmog stoljeća nazivaju se Bitisarea, Melchor i Gataspa, ali u devetom stoljeću počeli su se spominjati kao Balthazar, Melchior i Gaspar. Melkior se općenito prikazuje kao stari bijelac s bradom koji predstavlja Europu. On nudi djetetu zlato u znak priznanja Kristova kraljevanja. Gaspar (također zvan Casper ili Kasper) predstavlja Aziju i donosi tamjan koji predstavlja Isusovo božanstvo. Balthazar se obično prikazuje s tamnom kožom jer dolazi iz Afrike. On daje Spasitelju smirnu, tvar koja se koristi za balzamiranje leševa i simbolizira čovještvo Gospodnje. U vrijeme kada su se Magi počeli opisivati s ovim karakteristikama, nije bilo znanja o Americi. Nadalje, sve tri se odnose na faze ljudskog rasta: mladost (Gaspar), zrelost (Baltazar) i starost (Melkior).
7. Zvijezda je možda bila konjunkcija planeta
Oko Betlehemske zvijezde koju su vidjela tri mudraca izgrađeno je nekoliko hipoteza. Prethodno se govorilo da se radi o kometu, ali astronomske studije pokazuju da je to očito zbog konjunkcije na nebu planeta Saturna i Jupitera u zviježđu Riba. Tako su magi vjerojatno odlučili otputovati u potragu za Mesijom jer se u drevnoj astrologiji Jupiter smatrao zvijezdom princa svijeta, sazviježđe Riba znakom posljednjeg vremena, a planet Saturn na istoku kao zvijezda Palestine.
Ukratko, pretpostavlja se da su “mudraci s Istoka” shvatili da će se Gospodar posljednjih vremena pojaviti te godine u Palestini. Vjerojatno su tri mudraca poznavala neka mesijanska proročanstva hebrejskog naroda i zato su došli u Jeruzalem, u Herodovu palaču, tražeći židovskog kralja.