Vatikan kaže da svećenici mogu blagoslivljati istospolne parove bez odobravanja…
Vatikan je izdao nove smjernice na temu blagoslova istospolnih osoba, u kojima stoji da katolički svećenici mogu blagoslivljati istospolne parove kao izraz pastoralne bliskosti bez odobravanja njihovih seksualnih odnosa.
Presuda, koja se također odnosi na katolike ponovno civilno vjenčane bez poništenja, kao i na parove u drugim “nepravilnim situacijama”, naglašava da se takvi blagoslovi ne mogu ponuditi na način koji bi uzrokovao bilo kakvu zabunu o prirodi braka, koju dokument potvrđuje jedini “kontekst u kojem seksualni odnosi pronalaze svoje prirodno, ispravno i potpuno ljudsko značenje”. “
Nauk Crkve po ovom pitanju ostaje čvrst”, rekao je Dikasterij za nauk vjere (DDF) u svojoj deklaraciji od 18. prosinca. Deklaracija naglašava da se blagoslovi mogu davati samo “spontano”, a ne u kontekstu formalnog liturgijskog obreda, prenosi CNA.
Smjernice su najnovija — i najmjerodavnija — intervencija Vatikana o pitanju koje je posljednjih godina zahvatilo sveopću Crkvu. U rujnu 2022. godine biskupi flamanskog govornog područja Belgije objavili su ceremoniju blagoslova istospolnih parova u svojim biskupijama. Činilo se da je taj potez u oštroj suprotnosti s DDF-ovom izjavom iz veljače 2021. da Crkva nema moć davati blagoslov zajednicama osoba istoga spola. Prošlog ožujka, kontroverzni njemački sinodalni put odobrio je rezoluciju o uspostavljanju službenog liturgijskog blagoslova istospolnih zajednica, kao i rastavljenih i ponovno vjenčanih katolika. U kolovozu je berlinski nadbiskup rekao da neće disciplinirati svećenike koji daju takve blagoslove i objavio popis svećenika koji su ih spremni ponuditi.
Skupina kardinala pisala je Papi u srpnju tražeći pojašnjenje stajališta Crkve o istospolnim blagoslovima, među ostalim pitanjima. Današnje smjernice DDF-a nadovezuju se na mnoge teme koje je papa Franjo iznio u svom odgovoru kardinalima, koji je Vatikan objavio u listopadu. U svojoj novoj deklaraciji, DDF je ustvrdio da bi njegove smjernice spriječile naknadne pokušaje formaliziranja takvih blagoslova. “Ono što je rečeno u ovoj deklaraciji u vezi s blagoslovom istospolnih parova dovoljno je da usmjeri razborito i očinsko razlučivanje zaređenih svećenika u tom pogledu”, rekao je DDF.
“Dakle, osim gore navedenih smjernica, ne treba očekivati daljnje odgovore o mogućim načinima reguliranja pojedinosti ili praktičnih stvari u vezi s blagoslovima ove vrste.” No, presuda – posljednja u nizu dokumenata koje je objavio DDF otkako je kardinal Victor Manuel Fernández, dugogodišnji teološki savjetnik pape Franje, preuzeo dužnost prefekta u rujnu – vjerojatno će izazvati daljnje kontroverze o tom pitanju, kako s zagovornicima tako i s kritičarima videći to kao mogući otvor za dodatne promjene u budućnosti. ‘Pravi razvoj’ Pod naslovom “Molitveno povjerenje”, DDF-ov dokument od 5000 riječi klasificiran je kao “deklaracija” jer, kako stoji u tekstu, “podrazumijeva stvarni razvoj onoga što je rečeno o blagoslovima u učiteljstvu i službenim tekstovima Crkve. ”
Osnova DDF-ovih smjernica o blagoslovu istospolnih parova temelji se na očito novoj razlici između liturgijskog i “pastoralno-teološkog” shvaćanja blagoslova. DDF je rekao da pastoralni blagoslovi, za razliku od onih koji se odvijaju prema formaliziranim liturgijskim obredima, mogu biti više “spontani” i manje vezani “moralnim preduvjetima”. “Upravo u tom kontekstu može se razumjeti mogućnost blagoslova parova u neregularnim situacijama i istospolnih parova bez da se službeno potvrdi njihov status ili da se na bilo koji način promijeni vječni nauk Crkve o braku”, napisao je Fernández u uvodu teksta. Deklaracija, koju je pregledao i potpisao papa Franjo, nudi “nova pojašnjenja” DDF-ovih smjernica za 2021. o toj temi.
DDF je rekao da su njegove nove smjernice u kontinuitetu s tekstom iz 2021. jer su se prethodne smjernice odnosile samo na “liturgijske blagoslove”, koji zahtijevaju “da ono što je blagoslovljeno bude u skladu s Božjom voljom, kako je izraženo u učenju Crkve”. Zbog jasnog učenja Crkve da spolni odnosi jedino “nalaze svoj prirodni, pravi i potpuno ljudski smisao” u “isključivoj, stabilnoj i neraskidivoj zajednici između muškarca i žene,” DDF naglašava da “kada se radi o blagoslovima , Crkva ima pravo i dužnost izbjegavati svaki obred koji bi mogao proturječiti ovom uvjerenju ili dovesti do zabune.”
No, DDF navodi da se blagoslovi ne bi trebali svesti samo na liturgijsko “gledište”. “Uistinu, postoji opasnost da pastoralna gesta, koja je tako omiljena i raširena, bude podvrgnuta previše moralnih preduvjeta, koji bi, pod tvrdnjom o kontroli, mogli zasjeniti bezuvjetnu snagu Božje ljubavi koja čini osnovu za gestu blagoslov.” S obzirom na ove manje formalizirane blagoslove, Crkva se “mora kloniti oslanjanja svoje pastoralne prakse na fiksnu prirodu određenih doktrinarnih i disciplinarnih shema”, kaže DDF. “Dakle, kada ljudi traže blagoslov, iscrpna moralna analiza ne bi trebala biti postavljena kao preduvjet za njegovo dodjeljivanje. Jer, od onih koji traže blagoslov ne bi se trebalo zahtijevati prethodno moralno savršenstvo.”
DDF također opisuje blagoslove “izvan liturgijskog okvira” kao dio “područja veće spontanosti i slobode” koji su, iako izborni, vrijedan “pastoralni resurs”. U odlomku koji govori o korištenju blagoslova u Svetom pismu, DDF navodi da je ta praksa “pozitivna poruka utjehe, brige i ohrabrenja. Blagoslov izražava Božji milosrdni zagrljaj i majčinstvo Crkve, koja poziva vjernike da prema svojoj braći imaju jednake osjećaje kao Bog.” Osoba koja traži blagoslov, kaže DDF, pokazuje da je “potrebna Božje spasonosne prisutnosti u svom životu, a onaj tko moli blagoslov od Crkve prepoznaje ga kao sakrament spasenja koje Bog nudi. ” “Takvi blagoslovi su namijenjeni svima”, navodi DDF. “Nitko ne smije biti isključen iz njih.”
“Unutar horizonta” pastoralnog shvaćanja blagoslova, DDF navodi da postoji “mogućnost blagoslova za parove u izvanrednim situacijama i za parove istoga spola”. Ovo shvaćanje blagoslova „može sugerirati da se zaređeni službenik pridruži molitvi onih osoba koje, iako u zajednici koja se nikako ne može usporediti s brakom, žele se povjeriti Gospodinu i njegovu milosrđu, zazvati njegovu pomoć, i biti vođen ka većem razumijevanju njegova plana ljubavi i istine.” DDF navodi da parovi koji traže blagoslov od Boga u ovom kontekstu “ne zahtijevaju legitimaciju vlastitog statusa” već umjesto toga traže da “sve što je istinito, dobro i ljudski valjano u njihovim životima i njihovim odnosima bude obogaćeno, iscijeljeno, i uzdignut prisutnošću Duha Svetoga.”
Deklaracija nudi nekoliko uvjeta za blagoslov istospolnih parova i onih koji su u “neregularnim situacijama” kako bi se “izbjeglo stvaranje zabune s blagoslovom prikladnim za sakrament ženidbe”. Kao prvo, ovi blagoslovi bi trebali biti “ne-ritualizirani” i ne bi trebali biti izraženi u bilo kojem formalnom obredu crkvenih vlasti. “Uistinu, takva bi ritualizacija predstavljala ozbiljno osiromašenje jer bi gestu velike vrijednosti u ispravnoj pobožnosti podvrgla pretjeranoj kontroli, lišavajući službenike slobode i spontanosti u njihovom pastoralnom praćenju života ljudi”, navodi DDF, izričito navodeći da ne treba “osigurati niti promovirati ritual” za takve blagoslove. Nadalje, kako bi se “izbjegao bilo kakav oblik zabune ili skandala”, ovi se blagoslovi “nikada ne bi trebali davati u skladu s ceremonijama građanske zajednice, pa čak ni u vezi s njima,” niti s bilo kojom “odjećom, gestama ili riječima koje prikladni su za vjenčanje.” Umjesto toga, DDF predviđa da bi se blagoslovi istospolnih parova i onih u neregularnim situacijama događali “spontano”, sugerirajući da bi se mogli odvijati u kontekstu “posjeta svetištu, susreta sa svećenikom, molitve koja se recitira u grupi ili tijekom hodočašća.”