Borba protiv Sotone jednog od najvećih egzorcista ikada
U povijesti Crkve bilo je svetaca koji su vodili u najmanju ruku nevjerojatne borbe protiv Sotone, pri čemu je ovaj upotrijebio svu svoju snagu da ih slomi, ali nije imao šanse pobjeći, jednostavno zato što je prava snaga svetaca protiv đavla nije bilo u njima samima, nego u njihovoj sposobnosti da se potpuno povjere Gospodinu, bezuvjetno.
Među njima je bio i jedan koji je poduzeo doista jedinstvenu bitku protiv samog đavla, koja nam danas ipak dolazi kao precizna opomena koja nas poziva da budemo oprezni pred zlom i brojnim metodama kojima se ono koristi kako bi se ušuljalo u naš život.
Sveti Ivan Marija Vianney poznat je kao svetac zaštitnik svih svećenika, ali je bio i izvanredan ispovjednik i duhovni savjetnik, sposoban voditi nevjerojatne bitke protiv đavla. Nije slučajno da ga svake godine posjećuju tisuće hodočasnika. Jedna od njegovih borbi protiv zla ipak je definitivno ušla u povijest.
Ivan Marija Vianney bio je veliki svetac koji je živio u Francuskoj u 19. stoljeću. Svi ga znaju po imenu Župnik arški. Posebno je sveto njegovo djelovanje kao svećenika, kao propovjednika i kao evangelizatora, zahvaljujući njegovoj neprocjenjivoj dobroti i milosrđu, uvijek očitoj i odmah prepoznatoj od svih. No, župnik iz Arsa imao je i ne ravnodušnu ulogu egzorcista, ali i pravog borca protiv Zloga i njegovih djela na zemlji. Njegov poziv zapravo je sačinjen od nezaustavljive ljubavi prema Bogu i njegovim djelima, koja nisu završila na zemlji, nego su završila ravno na nebu, što je s velikim dokazima pokazao njegov uspon na oltare i veliko svjedočanstvo koje traje kroz stoljeća.
Vianney je potpuno preobrazio mali francuski grad u kojem je bio zadužen za obavljanje svoje svećeničke službe. Dane je provodio slavlju mise i ispovijedanju ne štedeći se, a danas je on pravi uzor svetosti za sve svećenike u svijetu. Ono što je manje poznato o njemu jest činjenica da je pretrpio stvarne fizičke napade đavla. Posebno je bila jedna noć kada je njegova sestra provela noć kod njega, u njegovoj maloj kući koja je bila spojena sa župnom crkvom, gdje je sv. Ivan Marija provodio svaki dan. Tijekom noći dogodilo se nešto vrlo neobično. Žena se trgnula jer je čula posebno čudne zvukove koji su dolazili, a koji su se činili vrlo sličnim malim udarcima po zidu i stolu.
Čuvši te iznimno neobične udarce, žena je odmah krenula u smjeru sveca, koji je i dalje slušao ispovijedi svojih vjernika čak i kasno u noć. Odgovor arškog župnika ostavio ju je bez riječi. “Oh, dijete moje, nisi se trebala bojati. To je Grappino,” rekao joj je, koristeći nadimak koji je dao Sotoni. Zatim ju je umirio. »Ne može te povrijediti. Što se mene tiče, to me muči na razne načine.
Ponekad me zgrabi za noge i vuče preko sobe. To je zato što mogu obratiti duše dobrom Gospodinu.” Slična prilika dogodila se jednog dana kada je svetac još ispovijedao u župnoj crkvi. Netko ga je iznenada obavijestio da je njegova spavaća soba iznenada izgorjela u plamenu.
Nije se uzrujavao i jasno je odgovarao onima koji su od njega tražili objašnjenje. “Grappino je jako iznerviran. Pticu nije mogao uhvatiti u zamku, pa je zapalio kavez, što je dobar znak. Imat ćemo mnogo grešnika u ovom danu”, rekao je još jednom šokirajući sve.
Zapravo, svetac je bio toliko voljen da je nakon njegove smrti, u dobi od 73 godine, njegovoj misi zadušnici prisustvovalo 300 svećenika i 6000 ljudi.
