ČUDO Ovom molitvom uspjeli su zaustaviti smrt od atomske bombe!
Već mjesecima se govori o strašnoj opasnosti od nuklearnog sukoba, kakav se u povijesti nije dogodio. Ipak, u prošlosti smo već bili vrlo blizu ove opasnosti, izbjegli zahvaljujući providnosnom čudesnom događaju, koji je htio Gospodin, čudo. Priča koja još jednom, danas više nego ikada, pokazuje potrebu da se Bogu povjere uzde vlastitog života i cijelog svijeta.
Priča se vraća u 1945. godinu, godinu u kojoj se dogodila tragedija bacanja atomske bombe na Hirošimu. No iza katastrofe koja je zauvijek obilježila povijest postojao je mali tračak nade za koji malo tko zna, ali koji danas pokazuje kako je zahvaljujući Božjoj prisutnosti i blizini sve moguće. Čak i bijeg od nuklearne eksplozije.
Unutar župnog dvora nevjerojatno blizu mjesta gdje je bomba eksplodirala, samo osam blokova dalje, živjela je mala zajednica isusovaca. Lansiranjem atomske bombe Amerikanci su si postavili cilj uništiti japansku vojnu moć. Tako je manje od kilometra od središta Hirošime eksplodirala prva atomska bomba u povijesti. Događaj koji je toliko podao da ni danas ne znamo stvarne posljedice u smislu žrtava, zagađenja, smrtnosti. Samo u prosincu te godine govorilo se o više od petsto tisuća ljudi koji su smrtno stradali. Ta je bomba uništila sve što je zatekla u krugu od kilometar i pol, a nitko od prisutnih nije se spasio. Zajednica od osam redovnika čudom je ostala neozlijeđena, a njihov dom također nije pretrpio štetu.
“Molitva krunice bila je jača od atomske bombe”
Četvorica od osam isusovaca bili su 24 sata obavijeni vatrom, dimom i radijacijom. Njihova je kuća ostala stajati, pravo je reći, čudom. Svi ostali su pretvoreni u pepeo. Čak ni danas nitko nije uspio objasniti što se dogodilo i kako je bilo moguće da su ti ljudi izbjegli smrt. Nitko nije prijavio ni najmanje posljedice te eksplozije, a oni su dugo godina živjeli bez ikakvih zdravstvenih problema. Ali postoji odgovor koji su ponudili onima koji su ih pitali. Po njihovom mišljenju, zapravo je postojao i kao vrlo precizan razlog koji mu je omogućio da se spasi. Međutim, to sigurno nije nešto što znanost može objasniti. Govorimo o molitvi krunice.
“Oduvijek smo molili krunicu svaki dan, pa smo zaključili da je molitva krunice jača od atomske bombe”, objasnio je pater isusovac doslovno šokirajući one koji su ga pitali. Jedan od njih, otac Hubert Schiffer, govorio je o tome pred desecima tisuća ljudi. “Oko mene je bilo samo blještavo svjetlo. Odjednom, sve je u trenu ispunila strašna eksplozija. Bio sam bačen kroz zrak. Onda se sve smračilo, tišina, ništa. Našao sam se na rascijepljenoj drvenoj gredi, licem prema dolje. Krv mu je tekla niz obraz. Ništa nisam vidio, ništa nisam čuo – rekao je. “Mislio sam da sam mrtav. Zatim sam začuo vlastiti glas. To je bio najstrašniji od svih tih događaja. To me je natjeralo da shvatim da sam još uvijek živ i počeo sam shvaćati da se dogodila užasna katastrofa! Cijeli dan smo moja tri brata i ja bili u ovom paklu vatre, dima i radijacije, dok nas nisu pronašli i pomogli nam spasioci. Svi smo bili povrijeđeni, ali smo uz Božju milost preživjeli.”
Razlog zašto su misionari bili ondje bio je zapravo vrlo jasan: slijediti poruku iz Fatime. „Kao misionari htjeli smo živjeti poruku Gospe Fatimske u našoj zemlji i zato smo svaki dan molili krunicu“.
