Sveti Leonardo Portomauricijski
Sveti Leonardo Portomauricijski rodio se u Porto Mauriziju, u pokrajini Liguriji, kao sin pomorskog kapetana Dominika Casanove koji ga je ostavio siročetom u nježnoj dobi. Doveden u Rim, završio je svoje nauke na glasovitom isusovačkom Rimskom kolegiju. No, kasnije je obukao franjevački habit. Zaređen za svećenika, posvetio se propovijedanju, dok mu je glavna tema, na koju se pri tom oslanjao, bilo otajstvo križnoga puta, toliko blisko franjevačkoj pobožnosti.
Obišao je tako čitavu Italiju, stekavši poštovanje i svetoga Alfonsa Ligurija, koji je za nj’ rekao kako je “najveći misionar našega stoljeća”. Najviše je od sebe dao u talijanskoj pokrajini Toscani, gdje je ledeni vjetar jansenizma bio smanjio na minimum pobožnost prema Gospi i svecima.
Rijetki znaju kako je upravo Leonard postavio križni put u rimskom Koloseju na traženje pape Benedikta XIV. Bilo je to god. 1750., koju je tadašnji papa Benedikt XIV. proglasio jubilarnom. Zahvaljujući tome, Kolosej je opet stekao svoj nedodirljivi status spomenika kršćanskim mučenicima, nakon što je dugo vremena služio tek kao “kamenolom” za rimske palace. Bilo je to prvi put da se na tom mjestu obavljao vjerski obred. Od te godine pa sve do danas sam papa redovito na Veliki petak obavlja križni put u Koloseju.
Fra Leonardo je bio i veliki pobornik Majke Božje, osobito njezina bezgrešnog začeća. Za tu se Marijinu povlasticu vatreno zalagao. Uvjerio je i samoga papu kako bi bez troškova mogao sazvati opći sabor. Neka načini svojevrstan referendum među biskupima pa, čuvši njihovo mišljenje, neka proglasi dogmu o Bezgrešnom začeću. Papa Benedikt XIV. pripremio je za tu svrhu već jednu bulu, službeni papin dokument, no ona ipak nikad nije bila objavljena.
Godine 1751. fra Leonardo je umro u svom omiljenom samostanu Sv. Bonaventure u Rimu na Palatinu. Sam papa je išao obići njegovo mrtvo tijelo, a da se i ne govori o puku koji je nagrnuo u velikom mnoštvu.
Priča se kako su redovnici svetoga Bonaventure na Palatinu, kod kojih je brat Leonardo preminuo, morali pozvati papinske stražare, kako bi odvratili gomilu ljudi koja je opsjedala samostan, u želji domoći se pokoje relikvije netom preminulog sveca.
Saznavši za smrt svetoga Leonarda, papa Benedikt XIV. je uskliknuo: “Izgubili smo prijatelja na zemlji, ali smo zato stekli zaštitnika na nebu!”
Jedna zanimljivost: na njegovu je grobu izloženo jedno njegovo “proročko” pismo, u kojem sveti Leonard izražava svoju uvjerenost kako će Crkva jednoga dana Bezgrešno začeće Marijino proglasiti dogmom. Zaključio je to na temelju utješnih rezultata ankete koju je osobno – u dogovoru s papom – bio proveo među biskupima Katoličke Crkve, ali koji tada još nikome nisu bili poznati. I u tome se nije prevario. Trebalo je, doduše, čekati još 103 godine, no proroštvo se ipak ispunilo.
