Sveti Ignacije Antiohijski – “Božje sam žito i zubi me zvijeri melju da postanem čisti kruh Kristov”
Danas Crkva slavi sv. Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika,koji je nakon apostola nastavio izgrađivati i utvrđivati temelje Crkve. Sv. Ignacije rođen je sredinom prvog stoljeća vjerojatno u Siriji. Izabran je za biskupa u jednom od najvećih kršćanskih središta toga vremena – Antiohiji.
Na toj biskupskoj stolici bio je treći po redu biskup poslije svetoga Petra i njegova nasljednika Evodija. Neumorno se borio protiv gnostika koji su tvrdili da postoje dva boga. Ignacije je uhićen za vrijeme Trajanovih progona kršćana između 110. i 115. godine i odveden u Rim. Na tom putu Crkvama je pisao pisma, i danas važna za shvaćanje biskupske službe. Očuvano je sedam takvih pisama koja su ujedno i izvrsna duhovna literatura. Prema stilu, pisane su u velikoj žurbi i tijek misli u njima je slobodan i ponekad zbrkan, kao da je netko zapisivao njegov slobodan govor. Uzori su mu spisi svetih Petra, Pavla i Ivana, koje slobodno citira i parafrazira.
U pismima svjedoči vjeru u Kristovo božanstvo i veliki naglasak stavlja na euharistiju, koju naziva „lijekom besmrtnosti“. U svojim pismima snažno izražava želju za mučeništvom, što nije neka lakomislena težnja za slavom, nego izraz njegove vjere u uskrsnuće i nedostatka straha pred smrću. Ignacije među prvim kršćanskim teolozima i piscima zastupa ideju da židovski šabat treba zamijeniti kršćanskim Danom Gospodnjim, nedjeljom.
Prvi je upotrijebio riječ „katolička“ u smislu jedinstvenosti, univerzalnosti Crkve i prvi je o Rimskoj Crkvi pisao kao o onoj koja „predsjeda u ljubavi.“ Kad je stigao u Rim, osuđen je na smrt. U amfiteatru je bačen divljim zvijerima koje su ga rastrgale i tako se ispunila njegova želja za mučeništvom.