„Tražeći Alaha, pronašao Isusa“: dramatično putovanje od islama do kršćanstva

U knjizi „Tražeći Allaha, pronašao Isusa“ Nabeel Qureshi opisuje svoje dramatično putovanje od islama do kršćanstva, donoseći priče o prijateljstvima, istragama i nadnaravnim znakovima na koje je nailazio.

Pružajući intiman pogled u voljeni muslimanski dom, Nabeel otkriva kako je razvio strast prema islamu prije nego što je, skoro protiv svoje volje, pronašao dokaze kako je Isus tvrdio da je Bog i da je ustao iz mrtvih. Nesposoban zanijekati argumente, ali ne želeći zanijekati svoju obitelj, Nabeel se je borio s unutarnjim nemirom koji će izazvati kršćane, muslimane i sve one koji su zainteresirani za najveće svjetske religije.

• Sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva: Anđeo Gospodnji rekao mi je ovu istinu o Božiću…
• Papa Franjo otvorio Sveta vrata u rimskom zatvoru Rebibbia
• Božićna osmina – znate li što je?
• Blagoslov kuća – Znate li što znače slova C+M+B na naljepnici za nadvratnik?
• Blagoslov obitelji i domova – zašto je važan i što svaki katolik treba o njemu znati?

Ova izvrsna knjiga donosi priču o sudaru između islama i kršćanstva u srcu jednog čovjeka – i miru koji je naposljetku pronašao u Isusu. Do svoje pete godine naučio sam čitav Kur’an na arapskom, a posljednjih sedam poglavlja znao sam napamet. Do svoje petnaeste godine… IZ KNJIGE „Alahu ekber. Svjedočim da nema boga osim Alaha, i svjedočim da je Muhamed Alahov poslanik.“ Ovo su prve riječi muslimanskog poziva na molitvu. To su ujedno i prve riječi koje su meni bile upućene.

Nekoliko trenutaka nakon što sam se rodio, te mi je riječi otac nježno rekao u uho, baš kao što ih je izrekao i njemu njegov otac, i baš kao što su to naši preci činili od vremena proroka Muhameda. Mi smo obitelj Qureshi, potječemo iz plemena Quresh – a to je bilo Muhamedovo pleme. Naša je obitelj čuvarica islamske tradicije. Riječi koje su mi moji preci predali u nasljeđe bile su više od rituala: te su riječi odredile moj život kao muslimana koji živi u zapadnom svijetu.

Svaki bih dan sjedio uz svoju majku koja mi je pokazivala kako naučiti Kur’an na arapskom jeziku. Pet puta dnevno, stajao sam iza svog oca dok bi on predvodio obitelj u zajedničkoj molitvi. Do svoje pete godine naučio sam čitav Kur’an na arapskom, a posljednjih sedam poglavlja znao sam napamet. Do svoje petnaeste godine, napamet sam naučio posljednjih petnaest poglavlja i na engleskom i na arapskom jeziku. Svaki bih dan izgovarao brojne molitve na arapskom zahvaljujući Alahu za još jedan dan kad bih se probudio, te zazivajući ga prije počinka.

Moj djed i pradjed bili su muslimanski misionari, koji su proveli živote propovijedajući islam nevjernicima u Indoneziji i Ugandi. Njihova gorljivost u mojim je genima No, postoji nešto što mi se urezalo u sjećanje i trebao bih to posvjedočiti. Moj djed i pradjed bili su muslimanski misionari, koji su proveli živote propovijedajući islam nevjernicima u Indoneziji i Ugandi. Njihova gorljivost u mojim je genima. Već do šestog razreda osnovne škole naučio sam kako izazvati kršćane, te bih, postavljajući im pitanja, jednostavno i bez muke slomio njihovu teologiju.

Koncentrirao bih se na Isusov identitet te bih ih pitao: ‘Isus je slavio Boga, zašto onda slavite Isusa?’, ili: ‘Isus je rekao: Otac je veći od mene. Kako onda on može biti Bog?’ Onda kada bih ih baš htio zbuniti, zamolio bih ih da mi objasne Presveto Trojstvo. Obično bi odgovarali: ‘To je nepoznanica.’ U srcu bih se rugao njihovu neznanju, te bih dodao: ‘Jedina nepoznanica je to kako vi možete vjerovati u nešto tako trivijalno kao što je kršćanstvo.’ Potkrijepljen svakim razgovorom kojeg sam dotad imao s kršćanima, bio sam siguran u istinitost islama. Islam mi je pružao disciplinu, svrhu, moral, obiteljske vrijednosti te jasne naputke za slavljenje Boga. Islam je bila životna snaga koja je tekla mojim venama.

To je bio moj identitet i u tome sam uživao. Hrabro sam iznosio i svjedočio o pozivu islama svima onima koji bi htjeli slušati te sam tvrdio kako nema Boga osim Alaha i kako je Muhamed njegov poslanik. I upravo tu, na minaretu (toranj džamije s kojeg mujezin poziva muslimane vjernike na molitvu, op. ur.) islamskog života, Isus me pozvao… … Dok sam bio na prvoj godini Sveučilišta Old Dominion u Virginiji, postao sam prijatelj sa studentom druge godine, Davidom Woodom. Nedugo nakon što mi je pružio ruku i pomogao, našao sam ga kako čita Bibliju. Bilo mi je nevjerojatno da bi netko, očito tako inteligentan, mogao čitati kršćanske svete spise te sam otpočeo s nizom apologetskih napada, od toga da sam propitivao vjerodostojnost Pisma do nijekanja Isusova raspeća, te sam, naravno, iznosio sumnje o Trojstvu i Kristovu božanstvu. Potom me je David izazvao da istražim islam s jednakom kritičnošću koju sam pokazao pri istraživanju kršćanstva. Moji imami i roditelji učili su me o islamu, stoga ja nikad ništa nisam naučio o svojoj vjeri iz povijesnih izvora. Kada sam naposljetku pročitao povijesne izvore…

David nije reagirao kao ostali kršćani koje sam izazvao na sličan način. Nije se poljuljao u svom svjedočanstvu, niti u svom prijateljstvu sa mnom. Daleko od toga, postao je još zauzetiji, odgovarajući na pitanja na koja je mogao odgovoriti te istražujući ona na koja nije znao odgovor, a čitavo to vrijeme i dalje se je družio sa mnom. Iako je bio kršćanin, njegova gorljivost i vjera u Boga bilo je nešto što sam shvaćao i poštivao. Brzo smo postali najbolji prijatelji, te smo se zajedno prijavljivali za događaje koji su se organizirali na fakultetu, išli smo zajedno na predavanja i pripremali se za ispite.

Čitavo to vrijeme raspravljali smo o povijesnoj utemeljenosti kršćanstva. Na neke predmete smo se prijavljivali samo kako bismo mogli još više raspravljati. Nakon što smo tri godine istraživali podrijetlo kršćanstva, zaključio sam kako je kršćanstvo utemeljeno na snažnim dokazima, da je Biblija knjiga u koju se može vjerovati te da je Isus umro na križu, uskrsnuo od mrtvih i da je tvrdio da je Bog. Potom me je David izazvao da istražim islam s jednakom kritičnošću koju sam pokazao pri istraživanju kršćanstva. Moji imami i roditelji učili su me o islamu, stoga ja nikad ništa nisam naučio o svojoj vjeri iz povijesnih izvora.

Kada sam naposljetku pročitao povijesne izvore, shvatio sam kako Muhamed nije čovjek za kojeg sam ga držao. Nasilje i razbludnost isijavali su s prvih stranica njegove najranije biografije, i to su bile životne priče čovjeka za kojeg sam vjerovao da je najsvetiji od svih u povijesti. Ništa više nisam znao, i trebalo mi je da mi sam Bog kaže tko je on Bio sam šokiran onim što sam saznao, te sam se počeo oslanjati na Kur’an i braniti se njime. No kada sam pogledao unutra, svi su se temelji i tu lako urušili. Oslanjao sam se na čudesno znanje i savršenu očuvanost kao znak da je Kur’an knjiga koju je zasigurno sam Bog napisao, no oba ta vjerovanja su se srušila. Potresen i zbunjen dokazima za kršćanstvo te neutemeljenošću islama, počeo sam tražiti pomoć od Alaha. Ili je pak on bio Isus? Ništa više nisam znao, i trebalo mi je da mi sam Bog kaže tko je on.

Zahvaljujući odrastanju u muslimanskoj zajednici, vidio sam kako drugi zazivaju Alaha kada im je potrebno vodstvo. Način na koji muslimani očekuju objavu od Boga je kroz snove i vizije. U ljeto nakon što sam diplomirao, počeo sam svaki dan moliti i zazivati Boga: ‘Reci mi tko si! Ako si Alah, pokaži mi kako da vjerujem u tebe. Ako si Isus, reci mi! Koji god da si Bog, ja ću te slijediti bez obzira na cijenu.’ I odgovorio je. Do kraja prve godine na medicinskom fakultetu, Bog mi se objavio u viziji i tri sna, od kojih je drugi bio i najsnažniji…“

Izvor: https://book.hr/